"Ispalio je jedan metak i pogodio ga u srce": Bivši snajperista o ubistvu Škaljarca - To je bio profesionalac

Bivši snajperista govorio je o ubistvu Škaljarca Vaska Lješkovića.

Printscreen/Pobjeda/umrlice/Privatna arhiva/Kurir

Vasko Lješković (37), visokopozicionirani član škaljarskog klana, ubijen je u dvorištu svoje kuće na Cetinju u petak 27. septembra. Ubica, snajperista koji je vrebao na brdu udaljenom 500 metara, ispalio je jedan jedini metak koji je žrtvu pogodio u srce, a potom je nestao bez traga. Bivši specijalac i snajperista S.M. ističe za Nova.rs da je jasno da je reč o profesionalcu i da ovo nije prvi put da puca.

Po njegovim rečima, pogodak sa udaljenosti od 500 metara nije lak i to upućuje da se radi o profesionalcu koji ima iskustva i koji je već pucao iz snajpera.

"Dejstvovanje po ciljevima koji su na tolikoj udaljenosti nije jednostavno i na to utiče mnogo faktora. Prvi je bočni uticaj, to je vetar i od njegove jačine zavisi koliko će strelac pomeriti cev u suprotnom pravcu, recimo jednu siluetu napred. Postoji matematička formula za izračunavanje uticaja vetra, ali iskusnim ljudima je dovoljno da bace, recimo, list i da vide kojom brzinom ga vetar nosi i da po iskustvu procene kako će pucati. Ako je meta statična, kako što je, kako sam razumeo, bilo u ovom slučaju, mnogo je lakše pogoditi. Nije nemoguće pogoditi ni mete u pokretu, ali to nije lako na toj daljini", objašnjava ovaj bivši snajperista.

Kako objašnjava nekadašnji specijalac, položaj snajperiste na Cetinju takođe utiče na to kako će pucati.

"Gađanje sa vrha brda ili iz podnožja nije isto kao pucanje na ravnom terenu, jer dolazi do optičke varke i to treba uzeti u obzir. Verovatno je napadač dugo osmatrao i izabrao najpovoljnije mesto odakle je mogao da dejstvuje. Verovatno je "vrebao" i čekao da meta prestane da se kreće, ako bi ispalio metak. Grudi su mnogo veća meta nego glava i većina snajperista će izabrati taj deo tela. Ukoliko je meta pogođena, ako i nije mrtva, u najvećem broju slučajeva je teško ranjena i nepokretna, što snajperisti daje mogućnost, ako je to cilj, da ispali drugi, pa i treći metak", objašnjava ovaj strelac.

Po njegovim rečima, dosta zavisi i od tipa puške i od municije koja se koristi, jer što je veći kalibar, to je manji uticaj vetra, ali i to je znanje koje se stiče iskustvom.

"Postoji mnogo vrsti snajpera različitog kalibra. Onaj najklasičniji kod nas je domaći proizvod, M-76 kalibra 7,9 milimetara, ali vrlo je moguće da je napadač koristio i neko oružje strane proizvodnje. Ali, koliko je do oružja, toliko je i do municije. Postoji čitava lepeza municije za snajpere, različitog zrna i različitog barutnog punjenja, tu je lapua magnum 338 i nešto slabija municija 308 vinčester. Sve zavisi i od daljine. Neka krajnja daljina do koje je realno moguće gađati je oko 800 metara", objašnjava S.M.

Sagovornik Nove ističe da se snajperista stvara vežbanjem i treningom i da sve ukazuje da je u ovom slučaju reč o profesionalcu.

"Kada čovek drži kundak puške na ramenu treba imati u vidu da kroz ruku ide i veliki krvni sud i to može uticati da se cev mrdne. Zbog toga neki koriste vrećicu sa peskom ili pirinčem, na koje naslone kundak kako ne bi promašili metu. Mesto odakle je snajper dejstvovao može da se izračuna i pronađe. To što policija, prema prvim informacijama, nije pronašla materijalne tragove, govori u prilog tome da je u pitanju profesionalac. On je došao neprimećen i nije paničio posle pucanja. Najverovatnije je pokupio čauru kako bi policiju ostavio bez dokaza i otišao sa lmesta odakle je pucao pokušavajući da ne lomi šiblje i da ne ostavi praktično nikakve tragove ili makar minimalne", objašnjava S.M.

Ubijeni Vasko Lješković znao je da je na meti ubica kavačkog klana čiji članovi su ga godinama vrebali i bili spremni da plate i 50.000 evra za informaciju o njegovom kretanju.

Uglavnom je boravio u kući iz koje skoro da nije ni izlazio. Ipak, Kuća je bila opasana visokim zidovima, a ubica je vrebao sa jednog jedinog mesta, na brdu udaljenom oko 500 metara sa kojeg je imao dobar pogled. Na Lješkovića je pucano kada je žrtva sela da rupa.

Za Vaskom objavljeno 118 čitulja

Inače, Lješkovićev komšija bio je Goran Radoman, takođe škaljarac i prva žrtva rata klanova koji je ubijen na Novom Beogradu u februaru 2015. godine.

Kako prenose mediji, od ubistva Vasko Lješkovića objavljeno je 118 čitulja u kojima su se od njega oprostili supruga, rođaci ali i navodni članovi škaljarskog klana.

BONUS VIDEO:

This browser does not support the video element.

HAPŠENJE NA CETINJU  Uprava Policije Crne Gore

 (Nova/MONDO/J.D.)