Hotelska sezona na Jadranu svake godine donosi veliki broj gostiju, ali iza usluge koju dobijaju stoje radnici koji tokom letnjih meseci često rade u veoma zahtevnim uslovima.
Duge smene, nedostatak osoblja, umor i pritisak da sve bude završeno na vreme samo su deo njihove svakodnevice, a ono što se dešava iza hotelskih vrata gosti uglavnom ne vide.
Upravo o odnosu gostiju prema hotelskom osoblju povela se rasprava na Fejsbuk stranici "Savetnik za putovanja - Travel Advisor", nakon što se jedna korisnica požalila na ponašanje zaposlenih u pojedinim hotelima.
Tada se javila žena koja je, kako je navela, sedam sezona radila na Jadranu i odlučila da otkrije šta gosti, kako tvrdi, "nikada ne vide", i da upravo zbog toga nisu uvek savršeno ljubazni.
"Za direktora si broj i treba te iscediti dok ne crkneš"
"Radila sam sedam sezona na predivnom Jadranu. Ono što vi kao gosti ne vidite jeste odnos koji poslodavac u 99 odsto slučajeva ima prema radniku, u kakvim uslovima taj radnik živi i kako se gosti prema tom istom radniku ponašaju. Radila sam kao konobarica na bifeu, znači smene od 12 sati, gaćice, pantalone, sve mokro, često gladna, umorna, krvavih nogu. Reč je o jednoj našoj hotelskoj kompaniji. Za direktora si broj i treba te iscediti dok ne crkneš", opisala je.
Osvrnula se potom i na odnos dela gostiju prema zaposlenima.
"A gosti? Na prste jedne ruke mogu da nabrojim nekoliko njih koji su me tih sedam godina tretirali ljudski, sa poštovanjem i dostojanstveno. Misle da su bolji, a ti si im samo sluga. Mogu sve i sve im je dozvoljeno preko tuđe kičme. Pa ti budi uslužan i nasmejan mesecima bez slobodnog dana i krvavih čarapa. Ti imaš posao i moraš da ga odradiš, a to većina ne shvata pa su izuzetno bezobrazni, tretiraju te kao smeće i moraš da im se izvinjavaš jer radiš svoj posao", napisala je.
"Radimo kao robovi"
Danas je, kaže, i sama hotelski gost, ali iskustvo rada u turizmu nije zaboravila.
"Sada sam i sama gost, i to hotela visoke kategorije, i ne pada mi na pamet da zucnem ni jednu jedinu reč nekome za koga već iz iskustva znam da radi kao rob. I ne pada mi na pamet da bilo koga tretiram kao stoku, kao što su mene godinama", poručila je.
Objasnila je i šta se ponekad krije iza komentara zaposlenih poput onoga da će "svi poleteti na ručak ili večeru".
"'Vidi sad kad svi polete na ručak ili večeru', u mom slučaju, do 15 sati sve je trebalo da bude spremljeno i ja sam morala da pešačim do smeštaja. Jedino što mi je trebalo bilo je da mi neko sedi do poslednjeg minuta i da ostajem sat vremena duže da radim, što mi nije bilo plaćeno. I, hej, bitna je produktivnost pa nije bilo ni dovoljno osoblja. U 17 sati ponovo sam išla da radim, ali gosta to ionako nije briga. Nekada sam ostajala u hotelu od 7 do 22 sata jer nisam imala snage da idem do smeštaja", napisala je.
"Stavite se u cipele tih jadnih ljudi"
Ipak, naglasila je da loši uslovi rada nisu opravdanje za nekulturu.
"Osnovna kultura mora da postoji. A ako platiš, nisi platio ličnog roba 24 sata dnevno, nego smeštaj. Većina bi sedela do jutra. Restoran ima radno vreme, a to izmoreno osoblje zaslužuje odmor. Gost se spusti u svoju sobu, a ja sam kilometrima pešačila do svog kontejnera, i tako svaki dan. Ali to niko ne vidi, odnosno ne želi da vidi. Jedan dan stavite se u cipele tih jadnih ljudi i onda svi redom pišite šta i kako. Lep pozdrav", zaključila je bivša konobarica.
BONUS VIDEO:
(Zagreb.info/Mondo)