
Kada je nedavno firma u Obrenovcu raspisala konkurs za radno mesto za koje je bila neophodna diploma Pravnog fakulteta, nijedna osoba sa evidenije Nacionalne službe za zapošljavanje nije bila zainteresovana za ovaj posao.
U ovoj beogradskoj opštini na Birou je bio samo jedan kandidat sa ovom strukom, koji nije imao položen pravosudni ispit, pa nije zadovoljio uslove konkursa.
Iako u prestonici ima čak 3.227 nezaposlenih pravnika, niko od njih nije pristao da putuje do Obrenovca, pišu "Novosti".
Slična situacija dogodila se i u drugom gradu, kada je poslodavac u Pančevu tražio diplomiranog ekonomistu. U Beogradu ih na Birou ima 5.404, ali nijedan nije hteo da radi sa druge strane Dunava.
Tanja Bjelobrk, iz Nacionalne službe za zapošljavanje kaže da su nezaposleni slabo pokretljivi, a da su posebno izbirljivi pravnici, ekonomisti i ostali visokoobrazovani kadar. Kada traže zaposlenje, pogled im ne dopire dalje od oboda Beograda, a retko se odluče i da rade u prigradskim opštinama poput Lazarevca, Mladenovca ili Barajeva. To znači da ne žele da putuju na posao, a o preseljenju zarad zaposlenja i ne pomišljaju.
"Trend je takav da oni koji su završili fakultete s kojima može da se dođe do posla ne nameravaju da putuju ni do Mladenovca", kaže Tanja Bjelobrk. "Radije čekaju svoju šansu u prestonici. Slično je i sa profesorima matematike, fizike i hemije, jer oni lakše dođu do posla, pa nemaju ni potrebe da se sele".
Zbog toga je školama u unutrašnjosti teško da pronađu upravo profesore tih predmeta. Naša sagovornica kaže da su lična percepcija i porodični status presudni kada se donose ovakve odluke. Sve zavisi od toga da li je kandidat u braku, da li ima decu, kakvi uslovi rada mu se nude. Presudno je, ipak, u većini slučajeva - primanje. Ukoliko je plata dobra, nezaposlenima lakše padaju i putovanje i preseljenje.
Situacija sa doktorima medicine je malo drugačija, pa oni koji ne mogu da pronađu posao u Beogradu često putuju, objašnjava Tanja Bjelobrk. "Ni oni, međutim, ne bi pristali da rade u Leskovcu, Surdulici ili nekom gradu daleko od prestonice. Niže obrazovani i niskokvalifikovani radnici se lakše opredeljuju za preseljenje ili putovanje, jer su i njihovi poslovi uglavnom sezonski, pošto najčešće rade na građevini. I inženjeri mašinstva i građevine spremni su na migracije".
(MONDO)
U ovoj beogradskoj opštini na Birou je bio samo jedan kandidat sa ovom strukom, koji nije imao položen pravosudni ispit, pa nije zadovoljio uslove konkursa.
Iako u prestonici ima čak 3.227 nezaposlenih pravnika, niko od njih nije pristao da putuje do Obrenovca, pišu "Novosti".
Slična situacija dogodila se i u drugom gradu, kada je poslodavac u Pančevu tražio diplomiranog ekonomistu. U Beogradu ih na Birou ima 5.404, ali nijedan nije hteo da radi sa druge strane Dunava.
Tanja Bjelobrk, iz Nacionalne službe za zapošljavanje kaže da su nezaposleni slabo pokretljivi, a da su posebno izbirljivi pravnici, ekonomisti i ostali visokoobrazovani kadar. Kada traže zaposlenje, pogled im ne dopire dalje od oboda Beograda, a retko se odluče i da rade u prigradskim opštinama poput Lazarevca, Mladenovca ili Barajeva. To znači da ne žele da putuju na posao, a o preseljenju zarad zaposlenja i ne pomišljaju.
"Trend je takav da oni koji su završili fakultete s kojima može da se dođe do posla ne nameravaju da putuju ni do Mladenovca", kaže Tanja Bjelobrk. "Radije čekaju svoju šansu u prestonici. Slično je i sa profesorima matematike, fizike i hemije, jer oni lakše dođu do posla, pa nemaju ni potrebe da se sele".
Zbog toga je školama u unutrašnjosti teško da pronađu upravo profesore tih predmeta. Naša sagovornica kaže da su lična percepcija i porodični status presudni kada se donose ovakve odluke. Sve zavisi od toga da li je kandidat u braku, da li ima decu, kakvi uslovi rada mu se nude. Presudno je, ipak, u većini slučajeva - primanje. Ukoliko je plata dobra, nezaposlenima lakše padaju i putovanje i preseljenje.
Situacija sa doktorima medicine je malo drugačija, pa oni koji ne mogu da pronađu posao u Beogradu često putuju, objašnjava Tanja Bjelobrk. "Ni oni, međutim, ne bi pristali da rade u Leskovcu, Surdulici ili nekom gradu daleko od prestonice. Niže obrazovani i niskokvalifikovani radnici se lakše opredeljuju za preseljenje ili putovanje, jer su i njihovi poslovi uglavnom sezonski, pošto najčešće rade na građevini. I inženjeri mašinstva i građevine spremni su na migracije".
(MONDO)
Pridruži se MONDO zajednici.