Najnovije poskupljenje goriva u proseku za oko 1,22 dinara po litru nije rezultat samo skoka cene sirove nafte na svetskoj berzi, već i poskupljenja uslužne prerade u rafinerijama Naftne industrije Srbije sa 33 na 39 dolara po toni, potvrđeno je u Ministarstvu energetike Srbije, piše "Politika".

Odlukom vlade, prošle nedelje izmenjena je Uredba o cenama derivata u delu koji se tiče cene uslužne prerade čime se novom ruskom vlasniku NIS priznaju novi, viši troškovi prerade – za oko šest dolara po toni – od onih koji su važili poslednjih pet godina.

Takav obrt u formiranju cene goriva je moguć jer kupoprodajni ugovor ide naruku većinskom vlasniku.

Mada je predviđeno da se Uredba o zabrani uvoza derivata ne može menjati do 31. decembra 2010, to se ne odnosi na Uredbu o cenama derivata, što je "Gaspromnjeft" kao većinski vlasnik NIS sada iskoristio.

Iako se ne slaže s odlukom vlade da povećanjem cene uslužne prerade potrošači benzina u Srbiji plaćaju neefikasnost NIS (a ne sama kompanija kroz investicije), saradnik biltena "Makroekonomska analiza i trendovi" Ivan Nikolić rekao je da već prve nedelje novembra treba očekivati drastičnije poskupljenje goriva - za četiri do pet dinara po litru.

Upitan da li će se posle toga Srbija ponovo naći na vrhu liste zemalja koje plaćaju najskuplje gorivo, Nikolić kaže da je u odnosu na okruženje Srbija u četvrtak imala poskupljenje koje druge zemlje nisu, a tiče se upravo više cene uslužne prerade koja je zaračunata u formuli nove cene benzina.

"S obzirom na to da sada tona uslužne prerade nafte košta 39 dolara po toni, slobodno se može reći da akcize nisu više jedini i preovlađujući faktor zbog kog je gorivo u Srbiji među najskupljim u okruženju, već da na to u velikoj meri utiče i rafinerijska cena prerade", rekao je Nikolić.

Predsednik Upravnog odbora "Nafte" a. d. Boban Atanacković naveo je da se izmenom uredbe na kojoj su insistirali i privatnici praktično izašlo u susret samo NIS, jer je jedino povećana cena uslužne prerade koja je ionako duplo veća kod nas nego u okruženju.

Privatnici su ostali "kratkih rukava" jer im nisu priznati realni troškovi transporta i uvoza nafte, a Atanacković kaže da je nejasno zašto svim ostalim prometnicima nisu priznati ti troškovi poslovanja nego samo NIS.

Na kraju krajeva, priznavanje realne cene transporta i uvoza sirove nafte išlo bi i u prilog NIS, a ta korekcija bi maloprodajnu cenu goriva povećala za još oko 70 para.

Paradoks je, napominje on, što Srbija plaća sve skuplju cenu uslužne prerade, a iz rafinerije dobija dizel D2, dok se svuda u okruženju već proizvodi evro šest.

(FoNet)