Izvršni direktor italijanske energetske kompanije "Eni" Paolo Skaroni predložio je spajanje pojedinih deonica dva evropska gasovoda, "Južnog toka" i "Nabuka", na mestima njihovog ukrštanja, uz ocenu da bi to bilo od koristi za oba projekta.
Skaroni smatra da bi se takvim spajanjem smanjila visina investicija i operatvinih troškova, uz istovremeno povećanje prihoda od gasovoda, i ističe da svaki od dva projekta ima svoje prednosti i nedostatke, prenelo je internet izdanje norveškog časopisa "Upstreamonline".
Skaroni je ukazao da se sve sada "kupa u jevtinom zemnom gasu", zbog masovne eksploatacije gasa iz škriljaca u SAD i pada tražnje energetskih sirovina zbog globalne kreditne krize.
Pad cene gasa, međutim, znači i manje investicija u istraživanje novih nalazišta, zbog čega bi, posle prevazilaženja krize i porasta tražnje, mogla da nastupi nestašica tog energenta na tržištu, ukazao je on.
Skaroni smatra da Evropa mora da poveća investicije u infrastrukturu kako bi potpomogla isporuke gasa iz "novih izvora" - iz zemalja kao što su Turkmenija i Kazahstan i sa afričkog kontinenta.
Italijanski "Eni" i ruski "Gasprom" na paritetnim primcipima realizuju projekat "Južni tok" i planiraju da taj gasovod izgrade do 2013. godine. Gasovod će biti postavljen po dnu Crnog mora, od Rusije do Bugarske, gde će se granati u dva pravca - preko Grčke i Jonskog mora na jug Italije i preko Srbije i Mađarske u skladište Austriji. Cilj oba kraka je Evropska Unija.
Propusni kapaciteti gasova su predviđeni za transport 47-63 milijardi kubnih metara godišnje.
Konkurent rusko-italijanskom projektu je gasovod "Nabuko", kojim upravlja konzorijum evropskih kompanija, uključujući austrijski OMV, bugarski "Bulgargas", turski "Botas", nemački RWE, mađarski MOL i rumunski "Transgas". Za razliku od "Južnog toka", "Nabuko" zaobilazi teritoriju Rusije, odnosno namenjen je smanjenju zaviosnosti Evrope od ruskog gasa.
Najveći problem "Nabuka" je, međutim, nepostojanje dovoljnih izvora sirovina za punjenje tog gasovoda.Turkmenija, na koju je konzorcijum polagao sve nade početkom razrade projekta, odlučila je da svoj gas šalje put Kine. Azerbejdžan nema dovoljno gasa za podmirivanje kapaciteta gasovoda, a saradnja sa Iranom je malo verovatna zbog međunarodnih sankcija uvedenih toj zemlji.
Ruski dnevnik "Komersant" je ranije naveo da će odluku o sudbini "Nabuka" Evropska unija doneti do kraja godine na posebnoj konferenciji u Briselu. Perspektive za realizaciju projekta zavise od toga da li će EU uspeti da postigne strateški sporazum o isporukama gasa sa Turkmenijom na 30 godina.
(Tanug)
Skaroni je ukazao da se sve sada "kupa u jevtinom zemnom gasu", zbog masovne eksploatacije gasa iz škriljaca u SAD i pada tražnje energetskih sirovina zbog globalne kreditne krize.
Pad cene gasa, međutim, znači i manje investicija u istraživanje novih nalazišta, zbog čega bi, posle prevazilaženja krize i porasta tražnje, mogla da nastupi nestašica tog energenta na tržištu, ukazao je on.
Skaroni smatra da Evropa mora da poveća investicije u infrastrukturu kako bi potpomogla isporuke gasa iz "novih izvora" - iz zemalja kao što su Turkmenija i Kazahstan i sa afričkog kontinenta.
Italijanski "Eni" i ruski "Gasprom" na paritetnim primcipima realizuju projekat "Južni tok" i planiraju da taj gasovod izgrade do 2013. godine. Gasovod će biti postavljen po dnu Crnog mora, od Rusije do Bugarske, gde će se granati u dva pravca - preko Grčke i Jonskog mora na jug Italije i preko Srbije i Mađarske u skladište Austriji. Cilj oba kraka je Evropska Unija.
Propusni kapaciteti gasova su predviđeni za transport 47-63 milijardi kubnih metara godišnje.
Konkurent rusko-italijanskom projektu je gasovod "Nabuko", kojim upravlja konzorijum evropskih kompanija, uključujući austrijski OMV, bugarski "Bulgargas", turski "Botas", nemački RWE, mađarski MOL i rumunski "Transgas". Za razliku od "Južnog toka", "Nabuko" zaobilazi teritoriju Rusije, odnosno namenjen je smanjenju zaviosnosti Evrope od ruskog gasa.
Najveći problem "Nabuka" je, međutim, nepostojanje dovoljnih izvora sirovina za punjenje tog gasovoda.Turkmenija, na koju je konzorcijum polagao sve nade početkom razrade projekta, odlučila je da svoj gas šalje put Kine. Azerbejdžan nema dovoljno gasa za podmirivanje kapaciteta gasovoda, a saradnja sa Iranom je malo verovatna zbog međunarodnih sankcija uvedenih toj zemlji.
Ruski dnevnik "Komersant" je ranije naveo da će odluku o sudbini "Nabuka" Evropska unija doneti do kraja godine na posebnoj konferenciji u Briselu. Perspektive za realizaciju projekta zavise od toga da li će EU uspeti da postigne strateški sporazum o isporukama gasa sa Turkmenijom na 30 godina.
(Tanug)
