Slušaj vest

Vlada Crne Gore nedavno je usvojila set zakona koji donosi tektonske promene u ekonomskom i penzionom sistemu. Prema novim propisima, doprinosi za penzijsko osiguranje od januara će iznositi nula odsto. Ukidanjem ove stope, koja sada iznosi 10 odsto bruto zarade, za taj iznos će se direktno povećati neto plate koju zaposleni primaju. 

Međutim, dok vlast najavljuje veće zarade za zaposlene i drugačiji model finansiranja penzionog sistema, na društvenim mrežama u Crnoj Gori sve više građana postavlja pitanje: šta će biti sa doprinosima koje su tokom prethodnih godina i decenija uplaćivali za penzijsko osiguranje?

Mnogi se pitaju da li će im taj novac na neki način biti vraćen ili uračunat u buduću penziju, odnosno da li se njihovim doprinosima sada nešto "duguje". Odgovor, međutim, zahteva razumevanje načina na koji funkcioniše penzioni sistem zasnovan na međugeneracijskoj solidarnosti.

Naime, doprinosi za PIO koje su zaposleni uplaćivali tokom radnog veka nisu predstavljali njihovu ličnu štednju koja se gomilala na individualnom računu i čekala njihov odlazak u penziju. U sistemu međugeneracijske solidarnosti, ti prihodi se koriste za finansiranje penzija ljudi koji su u tom trenutku već penzionisani.

Pojednostavljeno rečeno, današnji zaposleni svojim doprinosima finansiraju današnje penzionere, dok se očekuje da će njihove penzije u budućnosti biti finansirane iz doprinosa i drugih javnih prihoda koje će tada uplaćivati nove generacije zaposlenih.

Zato se prethodno uplaćeni doprinosi ne mogu posmatrati kao novac koji bi trebalo vratiti nakon ukidanja doprinosa. Ono što građani kroz ovaj sistem stiču jeste pravo na penziju pod uslovima koje propisuje zakon, a ne vlasništvo nad konkretnim iznosom novca koji je tokom radnog veka uplaćen.

Šta je sistem međugeneracijske solidarnosti i kako funkcioniše?

Sistem međugeneracijske solidarnosti, na kojem je zasnovan penzioni sistem Cgne Gore, ali i Srbije, funkcioniše tako što se novac koji se od zaposlenih prikuplja kroz obavezne doprinose koristi za isplatu penzija sadašnjih penzionera, umesto da se svakom zaposlenom formira zaseban fond sa njegovim uplatama.

Zbog toga se ovaj model često opisuje kao sistem "tekućeg finansiranja": novac koji se danas prikupi koristi se za obaveze prema penzionerima danas.

To znači da zaposleni koji je, na primer, 30 godina uplaćivao doprinose nema pravo da od države traži povraćaj kompletnog iznosa svojih uplata kao da je reč o štednom računu. Njegove uplate su tokom tog perioda bile deo sistema iz kojeg su finansirane penzije tadašnjih penzionera, dok je zauzvrat sticao penzijski staž i pravo da, kada ispuni zakonske uslove, prima penziju.

Upravo zbog toga ukidanje doprinosa ne znači da nestaju prava koja su građani prethodno stekli radom i uplatama u sistem. Ključno pitanje je na koji način će država ubuduće finansirati ta prava i kako će se obračunavati buduće penzije, pošto se menja način prikupljanja novca za penzijski sistem.

BONUS VIDEO:

52:55
Keš ekspert: Milena Manojlović Kostenjak Izvor: MONDO