
Zaštitnik građana Srbije Saša Janković uputio je Skupštini Srbije predlog za brisanje člana 39. Zakona o autorskim i srodnim pravima koji je osnov za naplatu "posebne naknade" na tehničke i informatičke uređaje i opremu zbog takozvanog "muzičkog dinara".
Janković je Vladi Srbije i Komisiji za autorska i srodna prava uputio i Mišljenje da je potrebno da preduzmu mere kako se "posebna naknada" ne bi naplaćivala dok Skupština ne odluči o predlogu za brisanje spornog člana Zakona.
Članom 39. Zakona propisano je da proizvođači i prodavci informatičke i tehničke opreme, a preko njih svi građani Srbije koji tu opremu kupuju i koriste, plaćaju "posebnu naknadu".
Pretpostavke za naplatu su da se radi o opremi za koju se "opravdano može pretpostaviti da će biti korišćena za umnožavanje" autorskih dela za koja se "može očekivati da će biti umnožavana".
Na spisku opreme na koju se plaća "posebna naknada" su, između ostalog, fotokopir aparati, štampači, skeneri, digitalni video i audio rikorderi, a na spisku praznih nosača zvuka, slike i teksta su sve vrste diskova, kaseta i USB fleš drajvovi.
Dve organizacije za kolektivnu zaštitu autorskih prava donele su tarife, od kojih jedna nabraja i dodatne uređaje, koji Uredbom nisu propisani.
Zaštitnik građana naplatu "posebne naknade" smatra nepravilnom i štetnom po prava građana, jer se njome od građana ubira prihod za nešto što se "pretpostavlja" da će oni činiti sa opremom za koju se "očekuje" da može biti korišćena za ono što će oni možda činiti.
Zaštitnik podseća da se pomoću te opreme slušaju i gledaju i orginalna izdanja muzičkih i video sadržaja, da građani beleže i sopstvene zapise, ocenjujući da se "posebna naknada" naplaćuje za nešto što najveći broj građana ne čini.
"Pri tome, naknada se ne naplaćuje radi zaštite i ostvarivanja opšteg interesa, već individualnog, preko organizacija za kolektivnu zaštitu autorskih prava koje veći deo tako ostvarenih prihoda uplaćuju svojim članovima, a manji zadržavaju za sebe", navodi ombudsman.
(Beta)
Janković je Vladi Srbije i Komisiji za autorska i srodna prava uputio i Mišljenje da je potrebno da preduzmu mere kako se "posebna naknada" ne bi naplaćivala dok Skupština ne odluči o predlogu za brisanje spornog člana Zakona.
Članom 39. Zakona propisano je da proizvođači i prodavci informatičke i tehničke opreme, a preko njih svi građani Srbije koji tu opremu kupuju i koriste, plaćaju "posebnu naknadu".
Pretpostavke za naplatu su da se radi o opremi za koju se "opravdano može pretpostaviti da će biti korišćena za umnožavanje" autorskih dela za koja se "može očekivati da će biti umnožavana".
Na spisku opreme na koju se plaća "posebna naknada" su, između ostalog, fotokopir aparati, štampači, skeneri, digitalni video i audio rikorderi, a na spisku praznih nosača zvuka, slike i teksta su sve vrste diskova, kaseta i USB fleš drajvovi.
Dve organizacije za kolektivnu zaštitu autorskih prava donele su tarife, od kojih jedna nabraja i dodatne uređaje, koji Uredbom nisu propisani.
Zaštitnik građana naplatu "posebne naknade" smatra nepravilnom i štetnom po prava građana, jer se njome od građana ubira prihod za nešto što se "pretpostavlja" da će oni činiti sa opremom za koju se "očekuje" da može biti korišćena za ono što će oni možda činiti.
Zaštitnik podseća da se pomoću te opreme slušaju i gledaju i orginalna izdanja muzičkih i video sadržaja, da građani beleže i sopstvene zapise, ocenjujući da se "posebna naknada" naplaćuje za nešto što najveći broj građana ne čini.
"Pri tome, naknada se ne naplaćuje radi zaštite i ostvarivanja opšteg interesa, već individualnog, preko organizacija za kolektivnu zaštitu autorskih prava koje veći deo tako ostvarenih prihoda uplaćuju svojim članovima, a manji zadržavaju za sebe", navodi ombudsman.
(Beta)
Pridruži se MONDO zajednici.