Sud obrazlaže da "mobilnim" radnicima, bez fiksnih kancelarija, mora biti plaćeno vreme koje potroše na putovanje (od kuće) na lokaciju gde tog dana obavljaju posao i sa posla, jer im po sadašnjim propisima poslodavci to ne računaju.

To znači da firme koje zapošljavaju radnike kao što su električari, negovatelji, instalateri gasa, prodajni zastupnici i slično krše propise EU o radnom vremenu ako, na primer, odaberu da zatvore regionalnu kancelariju (iz koje bi svakodnevno počinjali posao).

Evropski sud smatra da se ovakvom presudom štite zdravlje i bezbednost radnika prema direktivi EU o radnom vremenu.

Presuda je donesena u slučaju firme iz Španije koja se bavi instaliranjem bezbednosnih sistema.

"Činjenica da radnici započinju i završavaju putovanja u svojim domovima direktno proizlazi iz odluke njihovog poslodavca da ukine regionalne kancelarije, a ne iz želje samih radnika.