Ekonomska neizvesnost i rast troškova života doveli su do toga da se sve više građana suočava sa dugovima koji mogu ozbiljno ugroziti njihovu imovinu
Prema rečima advokata, najčešći izvori takvih dugovanja su stambeni krediti, brzi krediti sa visokim kamatama, poreska dugovanja, sudski troškovi i kazne, dok su posebno rizični krediti obezbeđeni nekretninom, odnosno hipotekom na stan.
U pravnom sistemu Republike Srbije važi opšti princip da dužnik za svoje obaveze odgovara celokupnom imovinom. Ipak, zakon predviđa i određene vidove zaštite.
"Izvršenje se ne može sprovoditi na stvarima za ličnu upotrebu, kao što su odeća, obuća, hrana i ogrev", objašnjava advokat.
Kada je reč o nekretninama, zakon štiti jedinu nepokretnost koja služi za stanovanje duga, ali samo pod strogo propisanim uslovima. Među njima su da je nekretnina u isključivoj svojini dužnika, da u njoj ima prebivalište najmanje pet godina, da njena površina ne prelazi 60 kvadrata i da dug ne prelazi polovinu tržišne vrednosti te nepokretnosti.
Takođe, dužnik u prethodne tri godine ne sme da je raspolagao drugom nepokretnošću putem prodaje, poklona ili sličnih pravnih poslova.
Posebno osetljivo pitanje je uticaj bračne ili vanbračne zajednice na dugove. Advokat podseća da za obaveze nastale radi potreba zajedničkog života supružnici odgovaraju solidarno, i to i zajedničkom i posebnom imovinom.
To znači da poverilac može da naplati ceo dug od bilo kog supružnika. Međutim, za dugove koji nisu nastali radi zajedničkog života, poput poslovnih dugova jednog supružnika, odgovornost je ograničena.
"Sudska praksa je dosledna u stavu da se iz poslovnih dugova jednog supružnika ne može sprovoditi izvršenje na udelu drugog supružnika u zajedničkoj nepokretnosti", ističe advokat.
Kao jedan od najefikasnijih načina preventivne zaštite imovine navodi se bračni ugovor.
Prema rečima advokata, ''bračni ugovor jasno razgraničava posebnu i zajedničku imovinu i time ograničava odgovornost za individualne dugove'', pod uslovom da je zaključen u propisanoj formi i upisan u javne registre.
S druge strane, ugovor o poklonu smatra se najmanje pouzdanim mehanizmom zaštite, jer postoji visok rizik da ga poverioci pobiju. Pokušaji da se imovina prebaci na članove porodice kako bi se izbegla naplata dugova često se završavaju neuspešno.
"Kod besplatnih raspolaganja, kao što je poklon, zakon polazi od pretpostavke da je dužnik znao da time nanosi štetu poveriocima", upozorava advokat.
Upravo zbog toga, poveriocima stoje na raspolaganju pravni mehanizmi poput Paulijanske tužbe, kojima se takve radnje mogu osporiti, a u slučaju raspolaganja u korist srodnika pretpostavka nesavesnosti dodatno otežava položaj dužnika.
Advokat zaključuje da je pravovremeno informisanje i zakonito planiranje imovine jedini siguran put za njenu zaštitu, dok improvizovana rešenja i pokušaji skrivanja imovine najčešće dovode do još težih posledica.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO:
(Kamatica/MONDO)