Slušaj vest

Jedan od značajnih audio-zapisa koji su kasnije korišćeni pred Haškim tribunalom jeste snimak razgovora Slobodana Miloševića i Ratka Mladića iz maja 1996. godine, nekoliko meseci nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini i događaja u Srebrenici.

Razgovor je vođen 11. maja 1996. godine. U tom trenutku Ratko Mladić se nalazio u Republici Srpskoj, dok je Slobodan Milošević razgovarao iz vojnog objekta u Dobanovcima kod Beograda.

Tema razgovora bila je, između ostalog, Srebrenica i informacije koje su do Miloševića dolazile od međunarodnih zvaničnika. Milošević je Mladića pitao o navodima da je u Srebrenici pucano na civile i zarobljenike.

Mladić je takve optužbe negirao. U razgovoru je tvrdio da su informacije o masovnim ubistvima neistinite i predstavljao je svoje postupanje kao pokušaj da se civili zaštite.

Snimak je posebno značajan zbog toga što je nastao u periodu kada su posledice događaja u Srebrenici već bile predmet međunarodne pažnje, dok su odnosi između vlasti u Beogradu, rukovodstva Republike Srpske i međunarodne zajednice bili pod snažnim pritiskom.

Snimak razgovora od 11. maja 1996. godine

U razgovoru Milošević ispituje Mladića o "streljanju u Srebrenici", kako se izrazio. On generalu kaže da je čuo da su streljani civili, što ovaj odlučno negira i tvrdi da je civile spasavao. Njih dvojica govore i o Radovanu Karadžiću, Haškom tribunalu, Mladićevoj zebnji da će biti uhapšen ako dođe u Srbiju.

  • Milošević: "Ratko, ja sam hteo da malo porazgovaramo. Ja ću da ti lepo izložim, prosto i jednostavno, nema tu nikakvih komplikovanih ideja"
  • Mladić: "Ja ne znam imate li u mene poverenja?"
  • Milošević: "Čim te pitam jer, da nemam poverenja, šta mi vredi da mi kažeš: 'Evo časna reč', je*i ga. Mi smo Republiku Srpsku napravili. To je stvar čista. Zato je potrebno da se izvrši proces njene legitimizacije do kraja, zato je potrebno da i ljudi, ovo je nacionalni interes naš, da i ljudi koji su bili na najodgovornijim funkcijama na njenom stvaranju izađu iz razne hipoteke koju nama naši neprijatelji postavljaju. Uključujući i ovo pitanje međunarodnog tribunala, suđenja, itd, koje ima dalekosežne ciljeve. Prema tome, odmah i na početku i unapred da ti kažem ne samo da iz ličnih razloga ne bih nikada dozvolio da neko tebe izruči Tribunalu nego iz istorijsko-političkih razloga jer bi to bila najveća nacionalna sramota za naš narod. Zato ti, jednostavno, skrećem na to pažnju, budalasto je da ti veruješ da ne smeš da dođeš ovamo da te neko ne bi uhapsio ili izručio nekome itd."
  • Mladić: "Ne, ne, predsedniče."
  • Milošević: "Pitao si me i onda preko telefona šta je u tajnom protokolu itd."
  • Mladić: "Dobro, to jesam pitao, ali ovo ne mislim. Ovo se slažem sve što ste rekli."
  • Milošević: "E, u takvoj situaciji ja ne želim da ti i Radovan Karadžić, to moram da ti kažem, nikakve razlike između vas ne pravim, mada tebe volim, a njega ne volim, ali njega isto ne mrzim. Ne mrzim ga, ja uopšte ljude ne mrzim, a i on se mnogo trudio i žrtvovao, ne mogu da kažem da nije. Samo što je džukac, pa nije neke stvari shvatio, ali ja između vas tu ne pravim razlike jer, s obzirom na vaše pozicije, podjednako mi je važno da vas dvojica isplivate na čisto."
  • Mladić: "Ne sviđa mi se to suđenje nikako, znate, ni od nacionalnog ni od anacionalnog suda."
  • Milošević: "Pazi, pošto dođe prijava, ona se mora razmotriti."
  • Mladić: "Prvo da vam kažem, ja imam snimke i ja trebam, ali, doduše, nemam pristup medijima, ni na Pale ni u Beograd ni u Podgoricu, nigde. I bolje tako."
  • Milošević: "Bolje. Sad je bolje. Posle neće biti problema."
  • Mladić: "Da vam kažem. Ja sam, bre, one civile spasavao. O kakvoj vi deci i ženama govorite. Svako je došo, i muško, a kamoli žensko, i malo i veliko, tamo gde je bilo dogovoreno. To je prebačeno u Kladanj."
  • Milošević: "Ovo do čega smo došli - bilo je velikog streljanja civila u Srebrenici."
  • Mladić: "Koga?"
  • Milošević: "Velikog streljanja civila u Srebrenici."
  • Mladić: "Ne, ne."
  • Milošević: "Nije u Srebrenici, nego na nekoj farmi negde tamo."
  • Mladić: "Ne, ne, ne... Ne, nikakvi civili."
  • Milošević: "Verujem da je to moro rešiti."
  • Mladić: "Ne, samo da vam kažem. Jeste gledali šta govore oni što su prebegli evo posle tri meseca, četiri. Posle godinu dana prebegli. Šta govorite? Vi meni niste verovali da su se između sebe tukli Turci. Je l' verujete sad nakon onoga što ono dete govori? Dvajes mu godina, on kaže ubijao otac sina, sin oca, između sebe se ubijali, to je pucao svak na svakog. To trag ima, predsedniče, od Srebrenice do prelaza do Tuzle. Tačno se zna gde je ko pad'o. Imate gomile gde je 200 pobijeno, gde je deset ubijeno između sebe. Ko je uletao u minska polja, on se probijao tuda preko vojske. Ja sam potpiso ugovor s njima gde oni da dođu. I ko je došo na ček point, bio je spasen."
  • Milošević: "Pozitivan rezultat izbora za mene je kada kaže ovaj Frovik, koji vodi KEBS, ovaj Amerikanac, provedeni su fer i demokratski izbori. Njemu je toliko stalo, ja sam s njim razgovarao 20 puta do sada. On je čovek dobar. To je mat u dva poteza. Treba da bude jedna predstava koja će da pokaže demokratičnost, zato ovo hvaljenje, ovo je sve kontraproduktivno što Karadžić meće tvoje i njegove slike zajedno, ja sam reko Gveri..."
  • Mladić: "To je zloupotreba mene. Ja sam mu reko, ali on..."
  • Milošević: "Neka ide, bre, u pi*ku materinu. I onda ovi kažu, jeste, Karadžić i Mladić su kočnica Dejtona. Ne može to. Nema etnički čiste države na svetu."
  • Mladić: "Dobro, nema, sad smo takvi kakvi jesmo. Karadžić je idiot. On je ceo život radio samo s ludacima i on uopšte ne zna raditi s normalnim ljudima. On laže kad na kašiku zine. Ja to nikad nisam ovako otvoreno pred vama reko."
  • Milošević: "Znam da laže."
  • Mladić: "Prema tome, to je jedan monstrum-čovek. Mene je muka naterala, pa sam rekao javno u Skupštini: 'Ja sam ceo život radio sa normalnim, pregledanim ljudima'. Ko je radio u Vojsci, morao je biti tri puta sistematski pregledan. On je radio samo s ludacima. On bi mene ispeko na ražnju pre nego Alija Izetbegović."
  • Milošević: "Ja ne bih prihvatio dubl Plavšić-Koljević jer je Biljana glupača jedna obična i stalno će da nam tura prst u nos."

Kako su snimci dospeli do Haškog tribunala?

Audio-zapis razgovora bio je deo mnogo veće zbirke materijala koji je pronađen nekoliko godina kasnije. Tokom policijskog pretresa porodične kuće Ratka Mladića u Beogradu, u februaru 2010. godine, pronađene su desetine kaseta. Zaplenjeno je ukupno 93 audio-kasete, 10 video-kaseta i osam diskova sa materijalom koji je Mladić godinama beležio.

Na snimcima su se nalazili njegovi telefonski razgovori i razgovori sa brojnim političkim i vojnim zvaničnicima iz perioda ratova devedesetih.

Među njima su bili i razgovori sa Slobodanom Miloševićem, ali i komunikacija sa drugim značajnim političkim i vojnim akterima tog perioda.

Materijal je potom obrađen i dostavljen Haškom tribunalu, gde je korišćen kao dokazni materijal u postupcima koji su se odnosili na rat u Bosni i Hercegovini.

Snimci otkrili komunikaciju Beograda i Pala

Značaj pronađenih kaseta nije bio ograničen samo na jedan razgovor. Materijal koji je Mladić godinama čuvao pružio je istražiteljima uvid u komunikaciju između vojnih i političkih struktura u Beogradu i Republici Srpskoj.

Snimljeni razgovori obuhvatali su period od ratnih godina do perioda nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Na njima se čuju razgovori o vojnim pitanjima, političkim odlukama, međunarodnom pritisku i odnosima između različitih aktera.

BONUS VIDEO:

01:09
RATKO MLADIĆ U TEŠKOM STANJU! Oglasio se njegov sin za Kurir TV Izvor: Kurir televizija