Predsednik Srbije Aleksandar Vučić poslao je pismo danas Generalnom sekretaru NATO saveza Marku Ruteu povodom odluke KFOR-a da se povuče sa mosta na Ibru i uključi takozvanu Kosovsku policiju u "bezbednosnu strukturu" u oblasti manastira Visoki Dečani. U pismo je uvid imao portal "Kosovo online", a o samom sadržaju pisma predsednik Srbije je govorio večeras u "Dnevniku 2" na "Radio televiziji Srbije" kada je otkrio dva moguća datuma vanrednih parlamentarnih izbora.
"Očekujem reakcije narednih dana i verujem da će Rute odgovoriti. Imamo korektan odnos, uzajamnog poštovanja, ali mislim da je to važno, imali smo veoma dobar razgovor u Parizu povodom Dana Bastilje.
Celo veče smo gotovo razgovarali, o regionalnim pitanjima, i verujem da i u svoje ime i u ime NATO-a osigura bezbednost. Zato sam zahtevao veća prava za Srbe, i na to nema odgovora, sve su to trikovi i pokušaji izvlačenja iz realnosti jer da je poštovano ono što je dogovoreno u Briselu, danas ovo ne bi imali.
Most na Ibru je bio deo dijaloga, a sada hoće da ga izuzmu. Ne zaboravite da je nama Most na Ibru uvek bio deo dijaloga, sada žele da ga izmeste iz dijaloga zato što neke zemlje članice, takozvane zapadne alijanse, hvata panika i nervoza zbog toga što je čitavo punoletstvo prošlo od samoproglašenja Kosovske nezavisnosti.
A oni i dalje imaju problem sa većinom zemalja u svetu koje tu nezavisnost ne priznaju, a pre svega imaju problem sa Srbijom, koja ne želi da tu nezavisnost prizna. Uputio sam racionalno pismo, u želji da NATO, u skladu sa rezolucijom, dakle preko Kvora, u skladu sa rezolucijom 1244 Ujedinjenih nacija, koja je osnova i temelj za dolazak KFOR-a i boravak NATO trupa na Kosovu i Metohiji, preduzme odgovarajuće mere u cilju zaštite srpskog stanovništva.
To su neverovatne stvari, da neko misli da će jedna suverena zemlja da se odrekne dela svoje teritorije. Ali mislim da je bilo veoma važno da dobar odnos iskoristim na taj način, čak i ništa da ne postignem, da ga barem upozorim na odnos prema Srbima.
A da vas podsetim, samo za Nenada Raškovića, da su govorili i svi njihovi mediji objavili da je to bio sukob i naplaćivan kockarski dug, da kada su priterani uza zid, kada su videli da više ne mogu da lažu, onda su morali da priznaju da su to uradili, pa kao vode disciplinski postupak. Dakle, to su neverovatne stvari da neko misli da će jednu suverenu zemlju kao što je Srbija da natera da se na takav način odrekne dela svoje teritorije u skladu sa Ustavom Republike Srbije. Mi ćemo se ponašati u skladu sa Ustavom naše zemlje, Poveljom Ujedinjenih nacija, Rezolucijom 1244", objasnio je Vučić na "RTS-u".
Šta je Vučić napisao u pismu Ruteu?
Vučić je poslao pismo Ruteu povodom odluke KFOR-a da se povuku sa mosta na Ibru. Pismo predsednika Srbije prenosimo u celosti.
"Uveren sam da delimo stav da su odgovorno i ozbiljno postupanje svih aktera, kao i očuvanje mira i stabilnosti, od suštinskog značaja za budućnost čitavog regiona. Stoga sam osetio potrebu da Vam se sa dubokom zabrinutošću obratim povodom odluke da međunarodno bezbednosno prisustvo na Кosovu i Metohiji, ukloni privremene objekte sa glavnog mosta na reci Ibar (Кosovska Mitrovica), u sklopu pripremnih radnji za njihovo potpuno povlačenje iz kontrolisane oblasti u području mosta.
Tokom avgusta je komandant Кfora general Ozkan Ulutaš predočio da ta misija otpočinje proces optimizacije broja, rasporeda i angažovanja pripadnika misije, pravdajući to 'poboljšanjem bezbednosne situacije na terenu'. U sklopu aktivnosti koje bi trebalo da korespondiraju sa tako formulisanom bezbednosnom procenom, 10. avgusta su usledile aktivnosti na povlačenju pripadnika italijanskih karabinjera sa severnog dela glavnog mosta u Кosovskoj Mitrovici, kao i otpočinjanje prenošenja nadležnosti za bezbednost ovog bezbednosnog perimetra na policijsku službu Privremenih institucija samouprave u Prištini, ali i uključivanje policije Privremenih institucija samouprave u Prištini u 'bezbednosnu arhitekturu' u oblasti manastira Visoki Dečani.
Imajući u vidu opravdanu zabrinutost i strah većinski srpskog stanovništva koje naseljava severne delove grada i Pokrajine, ali i šire političko-bezbednosne aspekte u vezi sa ovim osetljivim pitanjem, smatram da je do ovog poteza došlo preuranjeno i da bezbednosne procene Кfora nisu adekvatno prepoznale sve rizike po bezbednost srpskog i drugog nealbanskog stanovništva na severu Кosova i Metohije, kao i po bezbednost manastira koji je biser srpske i svetske kulturne baštine. U cilju dekonstrukcije eufemizma 'poboljšana bezbednosna situacija na terenu', Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 8. februara 2024. godine vanredno zasedao zbog opasnosti po ugrožavanje mira usled jednostranih eskalatornih poteza Prištine kojima su uspostavljeni nepodnošljivi uslovi života za Srbe i druge nealbance na Кosovu.
Od tog momenta situacija je nastavila da se rapidno pogoršava, a institucionalni i vaninstitucionalni pritisak na Srbe i druge nealbance u cilju njihovog progona rezultirao je izgnanstvom više od 20 odsto Srba sa područja Кosova i Metohije u centralni deo Srbije. Nažalost, brutalno kršenje osnovnih ljudskih prava i ugrožavanje bezbednosti nealbanaca i dalje traje.
Prebijanje, zastrašivanje i hapšenja postali su svakodnevica za sve nealbance, pre svega za Srbe koji žive u četiri većinski srpske opštine na severu Кosova i Metohije. Trend etnički motivisanih napada uperenih protiv Srba i drugih nealbanaca u poslednjih nekoliko godina, nedelja i dana je pojačan.
Od 2021. do 2026. godine zabeleženo više od 800 etničko motivisanih napada. Privremene institucije samouprave u Prištini su jednostrano i protivpravno uvele zabranu upotrebe srpskog dinara, zatvorile srpske poštanske i bankarske filijale, oduzele više od milion kvadratnih metara zemljišta u srpskom vlasništvu u postupcima navodne eksproprijacije, porušile na desetine porodičnih kuća i drugih objekata na obalama jezera Gazivode, nasilno zatvorile i preuzele 132 objekta srpskih institucija, lišile slobode više od 257 lica srpske i druge nealbanske nacionalnosti uključujući i direktore zdravstvenih i obrazovnih institucija, nametnule administrativne prepreke hodočasnicima i posetiocima koji iz centralnog dela Srbije dolaze na Кosovu i Metohiji, nastavile sa politički motivisanim procesima protiv istaknutih pojedinaca i Srpske liste, politizuju i zloupotrebljavaju proces rasvetljavanja sudbina nestalih lica kako bi vršili teror nad lokalnim stanovništvom, kao i druge radnje kojima čine svakodnevni život nepodnošljivim, uključujući i sprečavanje povratka Srba u policiju i pravosuđe Privremene institucije samouprave u Prištini.
Lista pritisaka na Srbe tu ne završava. Zbog toga ističem i da su pripadnici policije Privremenih institucija samouprave u Prištini, koje sada komandant Кfora želi da 'integriše u bezbednosnu arhitekturu', direktno učestvovali u hapšenju i zlostavljanju 36 osoba, uključujući i žene, tokom obeležavanja Vidovdana na Gazimestanu 28. juna 2026. godine, upućivali pretnje organizatorima kulturno-umetničkog programa tokom proslave manastirske slave u manastiru Svetih Arhangela u julu, hodočasnike i njihovu decu izlagali ozbiljnom maltretiranju i snajperskom nadzoru; brutalno kidnapovali i prebili Nenada Raškovića u selu Dren (opština Zubin Potok), a neposredno su učestvovali i u aktivnostima u vezi sa rušenjem srpskih kuća na obali jezera Gazivode.
Zahvaljujući ispravnoj odluci međunarodnog bezbednosnog prisustva da 1999. godine zatvori glavni most preko reke Ibar u Severnoj Mitrovici, taj grad je opstao kao jedina multietnička urbana sredina na Кosovu – za razliku od Prištine, Peći, Đakovice, Prizrena, Gnjilana, Uroševca i svih drugih koje su potpuno etnički očišćene od Srba u nekoliko nedelja po završetku sukoba 1999. godine. Iako je zatvaranje mosta na Ibru zaštitilo Srbe od proterivanja i masovnog nasilja, zona oko tog objekta kao i područje Suvog Dola, su sve vreme do danas ostale mesta odakle je izvršeno više od 200 etnički motivisanih napada na Srbe iz pravca južnog dela grada.
Zbog svega navedenog, kao i činjenice da je glavni most na Ibru i njegova okolina postao neuralgična tačka za napade na Srbe i druge nealbance, stanovnici Кosovske Mitrovice na otvaranje glavnog mosta gledaju sa strahom, isključivo kao tehničku pripremu za nastavak njihovog etničkog čišćenja kroz izigravanje Sporazuma u dijalogu iz 2015. godine. U tom smislu, na osnovu Rezolucije SB UN 1244 (1999), ima suštinski značaj za osiguranje bezbednosti i slobode svih koji žive na prostoru Кosova.
Njen značaj je utoliko veći što je ispunjenje njene primarne misije i u funkciji podrške procesu dijaloga Beograda i Prištine, koji se vodi uz posredovanje Evropske unije, a na osnovu Rezolucije GS UN 64/298 (2010), kao i da uslovi koji su predviđeni dogovorima o mostu na Ibru, među kojima je i delineacija 'Severne Mitrovice' i 'Južne Mitrovice' u katastarskoj oblasti 'Suvi Do' još uvek nisu ispunjeni. Sve ovo ne bih pisao da su EU i međunarodna zajednica poštovali Briselski sporazum, potpisan u aprilu 2013. godine, u kojem je jedina obaveza prištinske strane formiranje Zajednice srpskih opština, a čije bi postojanje u potpunosti sprečilo arbitrarno i progoniteljsko ponašanje albanskih vlasti prema srpskom narodu na Кosovu.
Ipak, i 13 godina kasnije, sprovođenje obaveze prištinskih vlasti iz tog sporazuma ravno je nuli, dok kao što znate EU ćuti i ne reaguje čak ni na nesprovođenje odluka koje su njeni predstavnici svojeručno potpisali. Apsolutno sam uveren da ćete činjenice koje sam Vam u ovom pismu predočio pažljivo sagledati i da ćete, kao i do sada, imati puno razumevanje za svu osetljivost pitanja otvaranja glavnog mosta preko reke Ibar, kao i za neophodnost adekvatne zaštite srpskih svetinja na Кosovu i Metohiji, imajući u vidu njihov značaj za ostanak i opstanak Srba i drugih nealbanaca na Кosovu i Metohiji, a time i regionalni mir i stabilnost. To ističem ne samo zbog toga što visoko uvažavam Ruteov rad na mestu generalnog sekretara Natoa, već i zbog toga što znam koliko mu je stalo do očuvanja mira i stabilnosti u regionu Zapadnog Balkana", stoji u pismu Aleksandra Vučića.
BONUS VIDEO: