- AfD je ostvarila istorijski rezultat u Nemačkoj, što je pojačalo priče o političkom zaokretu i reakcijama širom Evrope.
- Neven Cvetićanin ocenjuje da bi nova nemačka realpolitika mogla da rastereti odnose Srbije i Nemačke oko Kosova i Metohije.
- Prema njegovoj analizi, Srbija bi u novim geopolitičkim okolnostima mogla da dobije veću regionalnu ulogu.
Politička scena u Nemačkoj doživela je tektonski poremećaj nakon što je desničarska Alternativa za Nemačku (AfD) ostvarila istorijski rezultat na izborima, dodatno učvrstivši svoj poziciju druge najjače političke snage u zemlji.
Uspon AfD-a izazvao je reakcije širom Evrope, dok su vodeći mediji i politički protivnici odmah krenuli u žestoku protivofanzivu - u javnosti su se već pojavile optužbe i detalji o Alis Vajdel i njenim precima, pri čemu se njen deda povezuje sa nacističkim režimom i samim Hitlerom.
S druge strane, čestitke za rezultat stigle su od Donalda Trampa, što je odmah podelio i Kiril Dmitrijev, bliski saradnik Vladimira Putina, potvrđujući da je Nemačka postala glavno poprište ukrštanja uticaja velikih sila.
Dok se u Berlinu lome koplja oko unutrašnje politike i migracija, za naš region ključno je pitanje: šta ovaj politički zaokret znači za Balkan i položaj Srbije?
Situaciju je u detaljnoj analizi razjasnio dr Neven Cvetićanin, naučni savetnik na Institutu društvenih nauka i predsednik Foruma za strateške studije. Prema njegovim rečima, nemačka politika ulazi u fazu "realpolitike" gde pitanja Kosova i Metohije i pritisci na Beograd više neće imati istu težinu.
Rasterećenje oko Kosova i Srbija kao regionalna sila
"Pre svega, to bi značilo da odnosi između Srbije i Nemačke više ne bi bili u tolikoj meri opterećeni pitanjem Kosova i Metohije, što jeste jedna tačka distorzije u odnosima između Nemačke i Srbije, budući da su čelnici AfD-a davali umerenije izjave. Naravno, nisu najavljivali potpunu promenu nemačke politike prema Srbiji i Kosovu i Metohiji, ali su pokazali veće razumevanje za poziciju Srbije. Stoga bi prvi efekat bio rasterećenje odnosa između Nemačke i Srbije i pokušaj pronalaženja realističnijih rešenja", rekao je za MONDO dr Neven Cvetićanin i dodao:
"Druga stvar odnosi se na proces zaokruživanja geopolitičkih prostora. Nemačka sada pokušava, ako joj je prevelika Evropa tj. EU oko koje AfD smatra da se Nemačka preterano troši, da zaokruži neki svoj geopolitički prostor, što već rade sve ostale velike sile - Amerika, Kina i Rusija. Posledice po Balkan i Srbiju bile bi eventualne konsultacije o budućoj rekonfiguraciji regiona među velikim silama. Iako je o tome još prerano govoriti, Srbiji bi tu mogla da se pruži šansa da postane regionalna sila, s obzirom na to da Nemačka više nema resursa, niti želi da se preterano troši na širu EU i Balkan već želi da se okrene Centalnoj Evropi i Skandinaviji", istakao je on.
Govoreći o istorijskim paralelama i geografskom značaju našeg regiona, dr Cvetićanin se pozvao na čuvenu doktrinu Ota fon Bizmarka, ističući da se Nemačka vraća realpolitici u kojoj se priznaje realan odnos snaga na Balkanu gde Srbija ima značajnu ulogu.
"Oto fon Bizmark je svojevremeno rekao da 'Balkan nije vredan kostiju jednog pomeranijskog grenadira', ukazujući na to da Nemačka ne treba ovde da ratuje, što je bila greška koju su kasnije napravili Vilhelm II u Prvom i Hitler u Drugom svetskom ratu. Ovakav zaokret može značiti preoblikovanje ne samo bezbednosne arhitekture Evrope, već i samog Balkana. Svi u Evropi i svetu svesni su da je Srbija centralna, najmnogoljudnija i vojno najpotetnija država Balkana i ovo je zapravo predstavlja povratak nemačke politike realnim okvirima i takozvanoj realpolitici", naglasio je naučni savetnik na Institutu društvenih nauka i dodao:
"Kao i širom Evrope, to je trend u Americi sa Trampom, ali i svugde drugde. Ovo bi možda moglo da znači uvažavanje nekih realpolitičkih konstanti Balkana, gde Srbija ima svoje mesto. Pri tome, mi bi takođe trebalo da budemo oprezni i da ne postupamo po principu 'šta je babi milo, to joj se i snilo', već da veoma oprezno i bez euforije pratimo ovaj proces koji bi Srbiji, u državničkom smislu, ipak mogao da donese određene benefite", istakao je on.
Dva scenarija za Balkan: Samostalna briga o bezbednosti
Osvrćući se na duboke tektonske promene u evropskim institucijama i rastući uticaj globalnih supersila, dr Cvetićanin ističe da svedočimo korenitoj redefiniciji evropskog kontinenta.
"EU se nalazi u procesu transformacije, što ne znači da ćemo nužno uskoro imati njeno rasformiranje ili raspad Evropske unije. Ovo označava promenu Evrope kakvu smo do sada poznavali. Naravno, proces i dalje traje i ne možemo sa sigurnošću znati šta se sve može dogoditi u odnosima velikih sila koje determinišu dešavanja na kontinentu - a činjenica je da Amerika, Rusija i Kina, kao supersile, imaju direktan uticaj na Evropu", rekao je on za MONDO i nastavio:
"Pre svega, reč je o transformaciji institucionalne strukture vodećih evropskih nacionalnih država, u ovom slučaju Nemačke, ukoliko se trend rasta AfD-a nastavi. Pri tome treba naglasiti da postoje i prepreke u njihovom daljem širenju. Liderima te stranke sada se verovatno prekopava prošlost - već se u javnosti pojavljuju detalji o Alis Vajdel i njenim precima i navodnim vezama njenog dede sa Hitlerom - ali je sve to nebitno za sam proces. Proces je u toku. Da li će ga voditi ovi ili neki drugi lideri, manje je važno; bitno je da transformacija institucionalnog sistema vodećih država Evrope ide dalje. Sledeće godine nas čekaju izbori u Francuskoj i Španiji, dvema izuzetno značajnim evropskim zemljama, pa ćemo videti šta će se tamo dogoditi - u ovom trenutku prerano je o tome govoriti. Svakako, pred nama je i transformacija šireg sistema EU, gde ćemo tek videti kakve će odluke donositi te nove strukture koje napreduju ka svom cilju", naglasio je.
Analizirajući buduće poteze nove nemačke desnice prema našem regionu, dr Cvetićanin predočava dva moguća scenarija, naglašavajući da se Nemačka sve više protivi daljem širenju EU.
"Kada je reč o Balkanu, njihove opcije se svode na dva moguća scenarija. Prvi je da se ostane na dosadašnjoj politici proširenja, što nije politika ovih stranaka koje sada rastu jer su veoma uzdržane i protiv daljeg širenja. Nemačkoj je mnogo i ovakva Evropa sa ovih 27 članica, pa ove partije nisu za neko novo širenje", istkao je stručnjak i dodao:
"Drugi scenario podrazumeva da se državama na Balkanu ostavi da same vode računa o bezbednosnoj arhitekturi regiona kako se Nemačka ne bi dodatno trošila. To je zapravo koncept koji Donald Tramp i Amerika primenjuju na samu Evropu - da sama brine o sopstvenoj bezbednosti - pa bi po istom modelu Evropa mogla da prepusti Balkanu brigu o sopstvenom regionu. To bi opet zahtevalo određenu vrstu konsultacija i dogovora među balkanskim državama. Po mom ličnom mišljenju, najbolje bi bilo da sve to protekne upravo ovako kako sada ide - institucionalno, evoluitivno i bez velikih lomova i skokova sa kojima Balkan ima teška iskustva iz prošlosti. Bilo bi dobro da se ova politička i bezbednosna transformacija izvede mirno, ali to uveliko zavisi i od same Evrope, koja nam je najbliža sila, i od toga kakvi su njeni strateški planovi za Balkan - o čemu je u ovom momentu još uvek rano govoriti", rekao je Cvetićanin.
Kraj liberalnog modela i nova podela karata
Komentarišući duboke tektonske promene na evropskom kontinentu, naglašava da svedočimo potpunom slomu dosadašnjih političkih matrica i povratku državnim interesima i bezbednosti.
"Tradicionalna podela na levicu i desnicu definitivno je prestala da važi i ovo je samo potvrda toga. Vraćamo se realpolitici koju su zastupali državnici poput Bizmarka i Šarla de Gola. Realpolitika u praksi znači da primarna postaju bezbednosna i strateška pitanja, kao i zaštita sopstvenih ekonomskih potencijala, što globalno vodi u protekcionizam. To je posebno osetljivo za Evropu jer se u njoj nalazi niz ne samo velikih nego i malih država, pa ćemo morati da imamo novu redefiniciju institucionalnog ustrojstva Evropske unije, iako je o konkretnim modelima još rano govoriti", istakao je Cvetićanin.
Osvrćući se na način na koji će se Evropa prilagođavati novoj situaciji, sagovornik skreće pažnju na to da Evropska unija, za razliku od Amerike koja je država u pravom značenju reči, mora pronaći miran pregovarački put između različitih država za izlazak iz neodrživog liberalnog modela prema kojem su građani sve više skeptični na izborima.
"Sada svedočimo dominaciji pitanja koja su stavljena pred čitav svet. Ovo pokazuje promenu prioriteta nacionalnih politika, u ovom slučaju Nemačke, što bi se moglo odraziti i na promenu prioriteta same Evropske unije. Biće veoma interesantno videti kako će se sama EU transformisati, s obzirom na to da ona nije država poput Amerike, kojoj je sa Trampom bilo daleko lakše da sprovede transformaciju koja je u toku", rekao je Cvetićanin i dodao za kraj:
"Evropska unija je mnogo komplikovanija i bilo bi najbolje da se taj proces reši mirno, ali to ne zavisi samo od Brisela već i od šire konstelacije snaga. Ne treba zanemariti ni to da je Tramp čestitao AfD-u na ovom rezultatu, a da je tu objavu odmah podelio Kiril Dmitrijev, Putinov bliski saradnik. To jasno pokazuje u kolikoj meri je evropska politika trenutno pod uticajem velikih geopolitičkih sila. Pred nama je svakako transformacija Evrope, koja je i dalje ekonomski džin, ali će morati da pronađe nove modele jer postojeći liberalni koncept više nije održiv", završio je on razgovor za MONDO.
BONUS VIDEO: