
Bivši premijer Srbije i funkcioner Socijalističke partije Srbije Mirko Marjanović (69) preminuo je u utorak uveče na Vojno-medicinskoj akademiji u Beogradu.
Marjanović je rodjen 27. jula 1937. godine u Kninu. U tom gradu završio je gimnaziju nakon čega je počeo da studira Muzičku akademiju u Zagrebu koju je napustio posle godinu dana.
Diplomirao je 1960. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu na odseku za mikroekonomiju.
Po završetku studija vratio se u Knin i zaposlio u preduzeću "Tvik" gde je od 1966. četiri godine bio komercijalni direktor, a zatim zamenik generalnog direktora tog preduzeća.
Kao zastupnik Rudarsko-metalurškog kombinata Zenica otišao je u predstavništvo "Progresa" u Moskvu, gde je 1973. postao direktor, a 1979. generalni direktor tog preduzeća u Beogradu. Sa ruskim "Gazpromom" osnovao je mešovitu firmu "Progresgas-trejding".
Bio je predsednik Skupštine Privredne komore Jugoslavije i Privredne komore Beograda, potpredsednik Fudbalskog saveza Jugoslavije i predsednik beogradskog fudbalskog kluba Partizan.
Za predsednika Vlade Srbije izabran je 18. marta 1994. Na premijerski položaj ponovo je izabran 24. marta 1998. kada su u vladu prvi put ušli predstavnici Srpske radikalne stranke (SRS), čiji je lider Vojislav Šešelj postao jedan od potpredsednika.
Sve vreme dok je bio premijer bio je i na čelu kompanije "Progres" AD i ostao je predsednik te kompanije u kojoj je 23. januara 2002. izabran za predsednika Upravnog odbora.
Na izborima za republički parlament u jesen 1997. bio je nosilac izborne liste "Leve koalicije" na beogradskoj opštini Palilula.
Podneo je ostavku na funkciju predsednika Vlade Srbije, 21. oktobra 2000. nakon što su SPS-DOS-SPO postigli dogovor o formiranju prelazne Republičke vlade do prevremenih republičkih izbora krajem te godine.
Marjanović je bio član Socijalisticke partije Srbije (SPS) od osnivanja. U toj partiji je bio član Izvršnog odbora i od Četvrtog kongresa, koji je održan u februaru 2000. potpredsednik SPS.
Predsednik SPS Slobodan Milošević je 23. decembra 2001. iz zatvorske ćelije u Hagu ovlastio Marjanovića da ga u njegovom odsustvu menja na funkciji predsednika partije.
U avgustu 2002. Milošević je razrešio Marjanovića te funkcije i za svog zamenika imenovao Bogoljuba Bjelicu.
Marjanović je odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vencem i Ordenom zasluga za narod. U 1999. od Skupstine opštine Vranje dobio je specijalnu plaketu "Sedmi septembar" koja, se povodom oslobođenja Vranja svake pete godine dodeljuje zaslužnim gradjanima i kolektivima".
U novembru 2004. u galeriji "Progres" u Beogradu, Marjanović je predstavio svoju knjigu "U raljama dosovske demokratije".
(Beta)
Marjanović je rodjen 27. jula 1937. godine u Kninu. U tom gradu završio je gimnaziju nakon čega je počeo da studira Muzičku akademiju u Zagrebu koju je napustio posle godinu dana.
Diplomirao je 1960. godine na Ekonomskom fakultetu u Beogradu na odseku za mikroekonomiju.
Po završetku studija vratio se u Knin i zaposlio u preduzeću "Tvik" gde je od 1966. četiri godine bio komercijalni direktor, a zatim zamenik generalnog direktora tog preduzeća.
Kao zastupnik Rudarsko-metalurškog kombinata Zenica otišao je u predstavništvo "Progresa" u Moskvu, gde je 1973. postao direktor, a 1979. generalni direktor tog preduzeća u Beogradu. Sa ruskim "Gazpromom" osnovao je mešovitu firmu "Progresgas-trejding".
Bio je predsednik Skupštine Privredne komore Jugoslavije i Privredne komore Beograda, potpredsednik Fudbalskog saveza Jugoslavije i predsednik beogradskog fudbalskog kluba Partizan.
Za predsednika Vlade Srbije izabran je 18. marta 1994. Na premijerski položaj ponovo je izabran 24. marta 1998. kada su u vladu prvi put ušli predstavnici Srpske radikalne stranke (SRS), čiji je lider Vojislav Šešelj postao jedan od potpredsednika.
Sve vreme dok je bio premijer bio je i na čelu kompanije "Progres" AD i ostao je predsednik te kompanije u kojoj je 23. januara 2002. izabran za predsednika Upravnog odbora.
Na izborima za republički parlament u jesen 1997. bio je nosilac izborne liste "Leve koalicije" na beogradskoj opštini Palilula.
Podneo je ostavku na funkciju predsednika Vlade Srbije, 21. oktobra 2000. nakon što su SPS-DOS-SPO postigli dogovor o formiranju prelazne Republičke vlade do prevremenih republičkih izbora krajem te godine.
Marjanović je bio član Socijalisticke partije Srbije (SPS) od osnivanja. U toj partiji je bio član Izvršnog odbora i od Četvrtog kongresa, koji je održan u februaru 2000. potpredsednik SPS.
Predsednik SPS Slobodan Milošević je 23. decembra 2001. iz zatvorske ćelije u Hagu ovlastio Marjanovića da ga u njegovom odsustvu menja na funkciji predsednika partije.
U avgustu 2002. Milošević je razrešio Marjanovića te funkcije i za svog zamenika imenovao Bogoljuba Bjelicu.
Marjanović je odlikovan Ordenom rada sa zlatnim vencem i Ordenom zasluga za narod. U 1999. od Skupstine opštine Vranje dobio je specijalnu plaketu "Sedmi septembar" koja, se povodom oslobođenja Vranja svake pete godine dodeljuje zaslužnim gradjanima i kolektivima".
U novembru 2004. u galeriji "Progres" u Beogradu, Marjanović je predstavio svoju knjigu "U raljama dosovske demokratije".
(Beta)
Zvezda bez Petruševa protiv Bajerna? Sferopulos zabrinuo sve i progovorio o problemima
Partizan menja dres u Evroligi: Na ove 3 utakmice igraće u posebnim garniturama
"Mi nećemo igrati protiv njih": Pobuna u Evroligi, Ataman i PAO neće ni da čuju za novu ideju
"Izgubio sam dete za 12 sati, boleo ga je stomak, vratili su nas kući": Ispovest oca preminulog dečaka iz Leskovca
Real slavio u derbiju, biće drame u Madridu: Kakav spektakl u Ligi šampiona, 13 golova na 3 meča