Bivši drugi čovek DB-a tvrdi da Milan Radonjić nije mogao da naloži praćenje Vuka Draškovića u Budvi, već da je to mogao da uradi samo Rade Marković.
Bivši zamenik načelnika Resora državne bezbednosti Zoran Mijatović izjavio je u ponedeljak da nekadašnji šef beogradskog centra te službe Milan Radonjić nije mogao da naloži praćenje Vuka Draškovića u Crnoj Gori pošto za to nije bio ni nadležan ni ovlašćen.
Svedočeći na suđenju Radonjiću i još dvojici optuženih bivših pripadnika Državne bezbednosti, zbog učešća u pripremi atentata na lidera SPO-a, 2000. godine u Budvi, Mijatović je naveo da je takav nalog mogao da izda samo načelnik čitave službe (u to vreme Radomir Marković).
"Samo načelnik RDB-a mogao je da izda nalog za zadatke van Beograda, odnosno Srbije", istakao je on.
Prema optužnici, nekadašnji načelnici za unutrašnji i spoljni ekstremizam u beogradskom centru DB-a Stevan Basta i Ratko Romić su, po naređenju Radonjića, pratili Draškovića i slikali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Markoviću, koji je postupao po nalogu tadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića.
Prema rečima Mijatovića, pošto je 2001. dobio informacije da su Basta i Romić bili u Budvi tokom 2000, on je odlučio da ih sasluša (u svojstvu zamenika načelnika DB).
"Tokom tih razgovora, prisluškivanja i praćenja Baste i Romića koje je preduzela služba, nismo došli do podataka da su svoj odlazak vezali za izvršenje bilo kog krivičnog dela", naveo je Mijatović i dodao da u njihovim iskazima "nije bilo ničeg nerealnog".
Basta i Romić su mu ispričali da su išli u Budvu kako bi snimili i dokumentovali kontakte Draškovića sa bezbednosno interesantnim osobama, kazao je Mijatović i naveo da se prema njegovom sećanju radilo o "jednom od braće Hil, američkom državljaninu".
Zadatak im je bio, prema Mijatovićevim saznanjima, da osmotre Draškovićevu kuću u Budvi, kako bi kasnije ugradili prislušne uređaje.
Mijatović je podsetio da su u to vreme odnosi Crne Gore i Srbije već bili zahladneli, kao i saradnja tajnih službi, pa su prema njegovom mišljenju, zbog toga angažovani operativci iz Beograda.
On je objasnio da odlazak Baste i Romića u Budvu nije bilo obično praćenje, već znatno komplikovaniji zadatak koji je služba sprovodila na teritoriji druge države, što prema njegovom mišljenju nije bilo po pravilima službe i dodao da su sama pravila često umela da "koče rad".
Prema optužnici, Basta i Romić su, po naređenju Radonjića, pratili Draškovića i slikali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Markoviću.
Marković je, navodi se u optužnici, sporne fotografije predao neposrednim izvršiocima pokušaja ubistva Draškovića koji su zbog toga pravosnažno osuđeni pred Specijalnim sudom.
Optuženi su se u dosadašenjem toku suđenja branili da je slikanje Draškovićeve kuće obavljeno radi ispitivanja uslova za postavljanje prislušnih uređaja, kao i da je praćen zbog sumnji da će se sastajati sa ljudima iz američkih i ruskih obaveštajnih službi.
Radonjić, Basta i Romić brane se sa slobode.
(Tanjug)
Svedočeći na suđenju Radonjiću i još dvojici optuženih bivših pripadnika Državne bezbednosti, zbog učešća u pripremi atentata na lidera SPO-a, 2000. godine u Budvi, Mijatović je naveo da je takav nalog mogao da izda samo načelnik čitave službe (u to vreme Radomir Marković).
"Samo načelnik RDB-a mogao je da izda nalog za zadatke van Beograda, odnosno Srbije", istakao je on.
Prema optužnici, nekadašnji načelnici za unutrašnji i spoljni ekstremizam u beogradskom centru DB-a Stevan Basta i Ratko Romić su, po naređenju Radonjića, pratili Draškovića i slikali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Markoviću, koji je postupao po nalogu tadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića.
Prema rečima Mijatovića, pošto je 2001. dobio informacije da su Basta i Romić bili u Budvi tokom 2000, on je odlučio da ih sasluša (u svojstvu zamenika načelnika DB).
"Tokom tih razgovora, prisluškivanja i praćenja Baste i Romića koje je preduzela služba, nismo došli do podataka da su svoj odlazak vezali za izvršenje bilo kog krivičnog dela", naveo je Mijatović i dodao da u njihovim iskazima "nije bilo ničeg nerealnog".
Basta i Romić su mu ispričali da su išli u Budvu kako bi snimili i dokumentovali kontakte Draškovića sa bezbednosno interesantnim osobama, kazao je Mijatović i naveo da se prema njegovom sećanju radilo o "jednom od braće Hil, američkom državljaninu".
Zadatak im je bio, prema Mijatovićevim saznanjima, da osmotre Draškovićevu kuću u Budvi, kako bi kasnije ugradili prislušne uređaje.
Mijatović je podsetio da su u to vreme odnosi Crne Gore i Srbije već bili zahladneli, kao i saradnja tajnih službi, pa su prema njegovom mišljenju, zbog toga angažovani operativci iz Beograda.
On je objasnio da odlazak Baste i Romića u Budvu nije bilo obično praćenje, već znatno komplikovaniji zadatak koji je služba sprovodila na teritoriji druge države, što prema njegovom mišljenju nije bilo po pravilima službe i dodao da su sama pravila često umela da "koče rad".
Prema optužnici, Basta i Romić su, po naređenju Radonjića, pratili Draškovića i slikali njegovu kuću u Budvi, a zatim te fotografije predali Markoviću.
Marković je, navodi se u optužnici, sporne fotografije predao neposrednim izvršiocima pokušaja ubistva Draškovića koji su zbog toga pravosnažno osuđeni pred Specijalnim sudom.
Optuženi su se u dosadašenjem toku suđenja branili da je slikanje Draškovićeve kuće obavljeno radi ispitivanja uslova za postavljanje prislušnih uređaja, kao i da je praćen zbog sumnji da će se sastajati sa ljudima iz američkih i ruskih obaveštajnih službi.
Radonjić, Basta i Romić brane se sa slobode.
(Tanjug)
