Izvesni Nikola Nikolopulos iz Kraljeva tražio zabranu rada LDP i LSV, ali ga Ustavni sud "ohladio".
Ustavni sud Srbije odbacio je inicijative za zabranu rada Liberalno demokratske partije i Lige socijaldemokrata Vojvodine, zbog nedostatka bitnih procesnih pretpostavki za vođenje postupka.
Zabranu rada obe stranke tražio je Nikola Nikolopulos iz Kraljeva, koji je kao Nikola Gvozdenović bio izabrani sudija Opštinskog suda u Subotici, ali je kasnije promenio ime.
On je tražio zabranu rada LDP-a, koju predvodi Čedomir Jovanović, tvrdeći da su njeni osnivački ciljevi i način delovanja neustavni i da ta stranka javno proklamuje "nevažećim" Ustav Srbije iz 2006. godine, koji nije podržala na referendumu.
Pored toga, kako je naveo, LDP krši Ustav Srbije zalaganjima za "nezavisno Kosovo", koje je prema preambuli važećeg Ustava ima suštinsku autonomiju u okviru suverene države Srbije, a time i prateće rezolucije i deklaracije Skupštine Srbije.
Zabranu rada LSV-a, koju predvodi Nenad Čanak, Nikolopulos je tražio zbog neusklađenosti njenih osnivačkih akata s Ustavom Srbije i neustavnog delovanja kada je reč o nezavisnom statusu Vojvodine i stavovima o Kosovu i Metohiji kao nezavisnoj državi.
Nikolopulos je smatrao da Ustavni sud treba da utvrdi stavove LSV-a o posebnoj vojnoj obavezi, odnosno šta označava termin "vojvođanska vojska", o statusu građana pokrajine koji su rođeni, ili su poreklom iz tzv. "uže Srbije" i zašto su oni nepoželjni na teritoriji AP Vojvodine.
Tražeći zabranu rada obe stranke, on se pozvao na ustavnu odredbu kojom je utvrđeno da "svako pravno ili fizičko lice ima pravo na inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti".
Sud je, međutim, ustanovio da je inicijator ovu ustavnu odredbu "pogrešno protumačio i neovlašćeno podneo zahtev, odnosno inicijativu za zabranu rada političkih stranaka".
Ustavom je propisano da Ustavni sud odlučuje o zabrani rada političke stranke, sindikalne organizacije, udruženja građana ili verske zajednice, ali prema odredbama Zakona o radu Ustavnog suda, ovaj postupak može biti pokrenut samo na osnovu predloga, a ne inicijative, s tim što se u predlogu navode razlozi zbog kojih se zabrana traži.
Takav predlog Ustavnom sudu, kako je navedeno u obrazloženju, mogu podneti državni organi: vlada, republički javni tužilac i organ državne uprave - Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu upravu, kao i organ nadležan za upis u registar političkih stranaka.
To znači da fizičko lice ne može biti podnosilac predloga za zabranu delovanja političkih partija i da u ovom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka, zaključio je Ustavni sud.
(Tanjug)
Zabranu rada obe stranke tražio je Nikola Nikolopulos iz Kraljeva, koji je kao Nikola Gvozdenović bio izabrani sudija Opštinskog suda u Subotici, ali je kasnije promenio ime.
On je tražio zabranu rada LDP-a, koju predvodi Čedomir Jovanović, tvrdeći da su njeni osnivački ciljevi i način delovanja neustavni i da ta stranka javno proklamuje "nevažećim" Ustav Srbije iz 2006. godine, koji nije podržala na referendumu.
Pored toga, kako je naveo, LDP krši Ustav Srbije zalaganjima za "nezavisno Kosovo", koje je prema preambuli važećeg Ustava ima suštinsku autonomiju u okviru suverene države Srbije, a time i prateće rezolucije i deklaracije Skupštine Srbije.
Zabranu rada LSV-a, koju predvodi Nenad Čanak, Nikolopulos je tražio zbog neusklađenosti njenih osnivačkih akata s Ustavom Srbije i neustavnog delovanja kada je reč o nezavisnom statusu Vojvodine i stavovima o Kosovu i Metohiji kao nezavisnoj državi.
Nikolopulos je smatrao da Ustavni sud treba da utvrdi stavove LSV-a o posebnoj vojnoj obavezi, odnosno šta označava termin "vojvođanska vojska", o statusu građana pokrajine koji su rođeni, ili su poreklom iz tzv. "uže Srbije" i zašto su oni nepoželjni na teritoriji AP Vojvodine.
Tražeći zabranu rada obe stranke, on se pozvao na ustavnu odredbu kojom je utvrđeno da "svako pravno ili fizičko lice ima pravo na inicijativu za pokretanje postupka za ocenu ustavnosti i zakonitosti".
Sud je, međutim, ustanovio da je inicijator ovu ustavnu odredbu "pogrešno protumačio i neovlašćeno podneo zahtev, odnosno inicijativu za zabranu rada političkih stranaka".
Ustavom je propisano da Ustavni sud odlučuje o zabrani rada političke stranke, sindikalne organizacije, udruženja građana ili verske zajednice, ali prema odredbama Zakona o radu Ustavnog suda, ovaj postupak može biti pokrenut samo na osnovu predloga, a ne inicijative, s tim što se u predlogu navode razlozi zbog kojih se zabrana traži.
Takav predlog Ustavnom sudu, kako je navedeno u obrazloženju, mogu podneti državni organi: vlada, republički javni tužilac i organ državne uprave - Ministarstvo za državnu upravu i lokalnu upravu, kao i organ nadležan za upis u registar političkih stranaka.
To znači da fizičko lice ne može biti podnosilac predloga za zabranu delovanja političkih partija i da u ovom slučaju ne postoje zakonske pretpostavke za vođenje postupka, zaključio je Ustavni sud.
(Tanjug)
