
On je naveo i da su ga u komandu NATO poslali kako bi sredio imidž alijanse i sprečio da ona izgubi medijski rat.
U ekskluzivnom intervjuu za "Novosti", on kaže da ni distanca od 10 godina, ni nova saznanja o bombardovanju osiromašenim uranijumom ili istraga Saveta Evrope nisu promenili njegov sud o NATO bombardovanju Jugoslavije, pa čak ni o planovima za kopnenu invaziju naše zemlje.
"Naš zadatak bio je da Slobodan Milošević odustane od politike etničkog čišćenja, da srpske trupe napuste teritoriju Kosova, da se stvore uslovi za povratak izbeglica. Bili smo u pravu što smo se upustili u to", rekao je on.
Na pitanje zar ga u toj oceni nisu pokolebala ni saznanja da je OVK, na čelu sa Hašimom Tačijem, otimala ljude, mučila srpske, ali i albanske zatvorenike, i uzimala im organe, on je odgovorio da je svestan optužbi protiv Tačija, ali da o tome ne zna ništa više od onoga što je pročitao u britanskim novinama.
"To je jako ozbiljna stvar i zato treba predočiti sve dokaze, što pre. Što se mene tiče, ne sećam se da sam ikada upoznao gospodina Tačija, mada je moguće da smo se sreli tokom Blerovih putovanja na Kosovo", rekao je Kembel, dodavši da, koliko je njemu poznato, Bler nije imao saznanja o takvim zločinima.
"Da se razumemo, zlodela o kojima se govori zvuče zaista grozno. Pa ipak, ništa me i dalje ne može ubediti da NATO nije trebalo da dejstvuje", kazao je Kembel.
"U komandu NATO poslali su me kako bih sredio imidž alijanse i sprečio da izgubimo medijski rat. Istina je da sam tesno sarađivao sa vojskom, ali me nisu upućivali u takve, operativne detalje. Ali, znam za kontroverze koje su se podigle oko osiromašenog uranijuma. Zalažem se da Ujedinjene nacije detaljno ispitaju posledice. Postoje međunarodni standardi ratovanja koji se, jednostavno, moraju poštovati".
Na pitanje koliko su ti "standardi ratovanja" ispoštovani u bombardovanju voza punog civila u Grdeličkoj klisuri i ostalim incidentima i "kolateralnoj šteti", on je odgovorio da ne poriče da je tokom kampanje bilo tragičnih incidenata.
"Meni je u sećanju ostalo i ono nesrećno raketiranje kolone izbeglica na Kosovu. Osim što su, naravno, strašne za porodice, takve stvari su bile prava katastrofa za naš medijski imidž, kao i za odnose unutar NATO. Posle njih, morali smo da menjamo koordinaciju. Zato smo, posle slučajnog razaranja ambasade Kine, reagovali mnogo brže i organizovanije, i odmah se izvinili", rekao je on.
Kembel je rekao da je Bler "znao da moramo iskoristiti sve što imamo da bismo pobedili" i da je to "uključivalo i opciju kopnene invazije".
"Smatrali smo da treba time da pretimo što više, kako bismo, možda, uspeli da dođemo do cilja i samo avijacijom. Tako se i desilo", naglasio je on.
Kembel je rekao da je "postojao značajan otpor tome u ostalim zemljama NATO", posebno u nekim evropskim.
"Čak se (...) i američka administracija podelila. Ali, planovi jesu postojali, bilo bi neozbiljno da nisu. Ko zna, možda je baš to imalo veliki uticaj na Miloševićevu kapitulaciju", primetio je on.
Na pitanje kako je jedna izolovana zemlja, pod sankcijama i u mraku - i bukvalno, i metaforički - mogla da se medijski suprotstavi najmoćnijim državama sveta, Kembel je odgovorio da "ljudi često potcenjuju prednosti diktatura nad demokratijama u ovoj vrsti 'rata'".
"Režim u Beogradu imao je totalnu kontrolu nad svojim medijima, i to jeste uticalo na novine i televizije u zemljama NATO. Srpska propagandna mašina svakodnevno je puštala pogrešne informacije i ponekad se činilo da je Srbija u pravu, a ne mi. To je bio veliki problem za nas, sa kojim nismo umeli da se izborimo u prvih nekoliko nedelja sukoba. Napravili smo grešku u koracima, ali smo uspeli da i to rešimo", kazao je on.
Drugi deo "Dnevnika" Alistera Kembela, stratega medijskog rata protiv Srbije i Jugoslavije sredinom devedesetih godina i jednog od najmoćnijih "ljudi iz senke" u evropskoj politici tokom devedesetih godina, u četvrtak je izašao iz štampe u Velikoj Britaniji.
Kembel je kazao "Novostima" da je u pripremi i treća knjiga, koja će se baviti periodom posle maja 1999. godine i da će i u njoj dobar deo biti posvećen Srbiji.
Povodom izlaska iz štampe njegove knjige Kembel je dao intervju za Sky News:
(Tanjug)
U ekskluzivnom intervjuu za "Novosti", on kaže da ni distanca od 10 godina, ni nova saznanja o bombardovanju osiromašenim uranijumom ili istraga Saveta Evrope nisu promenili njegov sud o NATO bombardovanju Jugoslavije, pa čak ni o planovima za kopnenu invaziju naše zemlje.
"Naš zadatak bio je da Slobodan Milošević odustane od politike etničkog čišćenja, da srpske trupe napuste teritoriju Kosova, da se stvore uslovi za povratak izbeglica. Bili smo u pravu što smo se upustili u to", rekao je on.
Na pitanje zar ga u toj oceni nisu pokolebala ni saznanja da je OVK, na čelu sa Hašimom Tačijem, otimala ljude, mučila srpske, ali i albanske zatvorenike, i uzimala im organe, on je odgovorio da je svestan optužbi protiv Tačija, ali da o tome ne zna ništa više od onoga što je pročitao u britanskim novinama.
"To je jako ozbiljna stvar i zato treba predočiti sve dokaze, što pre. Što se mene tiče, ne sećam se da sam ikada upoznao gospodina Tačija, mada je moguće da smo se sreli tokom Blerovih putovanja na Kosovo", rekao je Kembel, dodavši da, koliko je njemu poznato, Bler nije imao saznanja o takvim zločinima.
"Da se razumemo, zlodela o kojima se govori zvuče zaista grozno. Pa ipak, ništa me i dalje ne može ubediti da NATO nije trebalo da dejstvuje", kazao je Kembel.
"U komandu NATO poslali su me kako bih sredio imidž alijanse i sprečio da izgubimo medijski rat. Istina je da sam tesno sarađivao sa vojskom, ali me nisu upućivali u takve, operativne detalje. Ali, znam za kontroverze koje su se podigle oko osiromašenog uranijuma. Zalažem se da Ujedinjene nacije detaljno ispitaju posledice. Postoje međunarodni standardi ratovanja koji se, jednostavno, moraju poštovati".
Na pitanje koliko su ti "standardi ratovanja" ispoštovani u bombardovanju voza punog civila u Grdeličkoj klisuri i ostalim incidentima i "kolateralnoj šteti", on je odgovorio da ne poriče da je tokom kampanje bilo tragičnih incidenata.
"Meni je u sećanju ostalo i ono nesrećno raketiranje kolone izbeglica na Kosovu. Osim što su, naravno, strašne za porodice, takve stvari su bile prava katastrofa za naš medijski imidž, kao i za odnose unutar NATO. Posle njih, morali smo da menjamo koordinaciju. Zato smo, posle slučajnog razaranja ambasade Kine, reagovali mnogo brže i organizovanije, i odmah se izvinili", rekao je on.
Kembel je rekao da je Bler "znao da moramo iskoristiti sve što imamo da bismo pobedili" i da je to "uključivalo i opciju kopnene invazije".
"Smatrali smo da treba time da pretimo što više, kako bismo, možda, uspeli da dođemo do cilja i samo avijacijom. Tako se i desilo", naglasio je on.
Kembel je rekao da je "postojao značajan otpor tome u ostalim zemljama NATO", posebno u nekim evropskim.
"Čak se (...) i američka administracija podelila. Ali, planovi jesu postojali, bilo bi neozbiljno da nisu. Ko zna, možda je baš to imalo veliki uticaj na Miloševićevu kapitulaciju", primetio je on.
Na pitanje kako je jedna izolovana zemlja, pod sankcijama i u mraku - i bukvalno, i metaforički - mogla da se medijski suprotstavi najmoćnijim državama sveta, Kembel je odgovorio da "ljudi često potcenjuju prednosti diktatura nad demokratijama u ovoj vrsti 'rata'".
"Režim u Beogradu imao je totalnu kontrolu nad svojim medijima, i to jeste uticalo na novine i televizije u zemljama NATO. Srpska propagandna mašina svakodnevno je puštala pogrešne informacije i ponekad se činilo da je Srbija u pravu, a ne mi. To je bio veliki problem za nas, sa kojim nismo umeli da se izborimo u prvih nekoliko nedelja sukoba. Napravili smo grešku u koracima, ali smo uspeli da i to rešimo", kazao je on.
Drugi deo "Dnevnika" Alistera Kembela, stratega medijskog rata protiv Srbije i Jugoslavije sredinom devedesetih godina i jednog od najmoćnijih "ljudi iz senke" u evropskoj politici tokom devedesetih godina, u četvrtak je izašao iz štampe u Velikoj Britaniji.
Kembel je kazao "Novostima" da je u pripremi i treća knjiga, koja će se baviti periodom posle maja 1999. godine i da će i u njoj dobar deo biti posvećen Srbiji.
Povodom izlaska iz štampe njegove knjige Kembel je dao intervju za Sky News:
(Tanjug)
Pridruži se MONDO zajednici.