Emerson je potom optužio svedoka da pokušava da sudskom veću prikaže sliku koja se razlikuje od stvarnosti, da namerno laže i zavarava sudsko veće i da želi da diskredituje Haradinaja.

"Nisam došao da ikoga diskreditujem, jednostavno govorim ono što znam, što sam čuo", rekao je svedok i dodao "nisam ovde radi osvete, nego radi pravde."

Emerson je, takođe, optužio i tužiteljku Danijelu Kravec da nije upoznata s dokazima i da ga opstruiše prigovorima.

Zaštićeni svedok pod brojem 77 izjavio je da je 26. juna 1998. godine održan sastanak oficira Oružanih snaga Republike Kosovo (FARK) i Oslobodilačke vojske Kosova (OVK), na kojem je učestvovao i Ramuš Haradinaj.

On je rekao da nije prisustvovao sastanku, ali da ga je o toku razgovora izvestio pukovnik FARK Tahir Zemaj, koji mu je rekao da je snagama FARK rečeno da se vrate u Albaniju jer im nije dozvoljeno da uđu dublje na teritoriju Kosova.

Haradinajev advokat Ben Emerson izjavio je da želi da dokaže da svedok nije imao nikakvu predstavu oko čega je bio spor i naveo, pozivajući se na iskaz jednog višeg oficira koji je prisustvovao tom sastanku, da su nesuglasice izbile oko načina raspoređivanja snaga FARK.

Prema Emersonovim rečima, OVK nije želela da zadrži FARK van Kosova, već da te snage na određeni način rasporedi unutar teritorije Kosova, dok je FARK tražio da ostane jedinstvena jedinica na jedinstvenoj lokaciji.

"Ono što sam rekao čuo sam od viših starešina, a, koliko znam, oni nisu prihvatili da budu pod zapovedništvom OVK jer su predstavljali snage Republike Kosovo i nisu hteli da budu pod komandom drugih - ljudi koji nisu poznavali vojnu veštinu", odgovorio je zaštićeni svedok.

Deo svedočenja zaštićenog svedoka odvijao se iza zatvorenih vrata.

Haradinaj je, zajedno s bivšim pripadnicima OVK Idrizom Baljajem i Ljahijem Brahimajem, optužen pred Haškim tribunalom za zločine protiv čovečnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja na Kosovu 1998. godine.

Sudsko veće Tribunala oslobodilo je, u prvostepenom postupku, Haradinaja i Baljaja, a osudilo Brahimaja na šest godina zatvora.

Žalbeno veće je, međutim, naložilo da im suđenje bude delimično ponovljeno, po šest od 37 tačaka optužnice, uz obrazloženje da je tokom procesa bilo znatnih poteškoća u pribavljanju iskaza svedoka pošto su mnogi od njih, kako je napisano u presudi, naveli strah kao razlog za nepojavljivanje pred sudom.

To je prvi ponovljeni postupak u istoriji Haškog tribunala.

(Tanjug)