Pre tačno šest godina otet je i ubijen bivši predsednika Predsedništva Srbije Ivana Stambolić.

Stambolićev nestanak prijavljen je 25. avgusta 2000. godine, na dan rodjenja njegove najmladje ćerke Tijane. Bivši predsednik Predsedništva Srbije vidjen je toga dana poslednji put kako džogira na trim stazi beogradskog parka Košutnjak. Iako je očevidac, čuvar parkinga u Košutnjaku, tvrdio da su Stambolića otele dve osobe muškog pola, policija nije pokrenula istragu o nestanku bivšeg prvog čoveka Srbije.

Neki su odmah posumnjali da je otmica Stambolića politički motivisana, jer se on tada pominjao kao predsednički kandidat ujedinjene opozicije na izborima održanim 24. septembra 2000. godine.

Posle pada Miloševićevog režima, vlast Demokratske opozicije Srbije (DOS) odlučila je da jedan od njenih prioritetnih zadataka bude rasvetljavanje sudbine Ivana Stambolića.

Ali, tek 27. marta 2003. godine - u sklopu akcije "Sablja", koja je sprovedene posle ubistva srpskog premijera Zorana Djindjića - pronadjeni su posmrtni ostaci Stambolića u jednoj jami na Fruškoj gori i uhapšena osumnjičena lica za njegovo ubistvo.

Milošević naredio, JSO izvršili egzekuciju

Sudjenje optuženima za ubistvo Ivana Stambolića i pokušaj ubistva Vuka Draškovića u Budvi 15. jula 2000. godine, počelo je 23. februara 2004. u posebnom odeljenju Okružnog suda za organizovani kriminal, a završeno je 18. jula prošle godine.

Za ubistvo Stambolića optuženi su bivši komandat Jednice za specijalne operacije (JSO) Milorad Ulemek Legija, nekadašnji pripadnici JSO Dušan Maričić, Nenad Bujošević, Leonid Milivojević, Branko Berček i Nenad Ilić, bivši načelnik Državne bezbednosti Radomir Marković i nekadašnji načelnik bezbednosti JSO MIlorad Bracanović.

Ulemek je, glasila je optužnica, tokom 2000. godine u Beogradu i Kuli organizovao kriminalnu grupu od pripadnika JSO sa ciljem da vrši krivicna dela radi sticanja materijalne dobiti i moći.

Ulemek je, po zahtevu tadašnjeg predsednika SRJ Slobodana Miloševića, izdao naredjenja članovima svoje kriminalne grupe da u Budvi pronadju i ubiju Draškovića, a u Beogradu da otmu, a zatim i ubiju Stambolića.

Berček i Šare oteli su Stambolića 25. avgusta 2000. dok je trčao trim-stazom u Košutnjaku, uz obrazloženje da ga vode na informativni razgovor.

Krećuci se putem ka Novom Sadu, pridružili su im se Bujošević, Maričić i Milivojević.
Kada su stigli na Frušku goru, u okolini Iriškog venca, iskopali su jamu, doneli iz kola vreću živog kreča i dva kanistra vode i naredili Stamboliću da klekne ispred jame.

Berček je s ledja, iz pištolja "Bereta", ispalio dva metka u potiljačni deo Stambolićeve glave, zatim su ga ubacili u jamu, posuli krečom polili vodom i zakopali, a preko humke stavili panj.

Od predsednka CK SKS do buntovnika

Ivan Stambolić je rodjen je 5. novembra 1936. godine u selu Brezova kod Ivanjice. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Beogradu. Krajem 1975. godine izabran je za sekretara Izvršnog komiteta Predsedništva Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije (CK SKS), a za predsednika tog organa 1984. godine.

Predsednik Predsedništva Srbije postao je 6. maja 1986. godine, a na tu funkciju ponovo je izabran 5. maja 1987. godine i na njoj ostao do Osme sednice CK SKS 23. septembra 1987. godine, kada je smenjen zbog suprotstavljanja partijskoj struji koju je predvodio Milošević, njegov naslednik u "Tehnogasu" i na čelu CK.

Sahranjen je 8. aprila 2003. godine na Topčiderskom groblju u Beogradu, uz najviše državne i vojne počasti.

Spomenik Ivanu Stamboliću otkriven je 29. oktobra 2005. godine na Fruškoj Gori, u prisustvu članova porodice Stambolic, prijatelja, saradnika i visokih zvaničnika Srbije i Vojvodine.

(Tanjug)