Pripadnici zemunskog klana Milorad Ulemek Legija, Miloš Simović, Vladimir Miliosavljević i Sretko Kalinić osudjeni su pred Specijalnim sudom na po 40 godina zatvora za više ubistava, otmica i teroristički napad.

Presudom Veća kojim je predsedavao sudija Milimir Lukić na po 35 godina zatvora osudjeni su Aleksandar Simović, Nikola Bajić i DJordje Slavković, dok je Milan Jurišić Juriško osudjen na 34 godine, a Milan Glišović koji je u bekstvu na 32 godine.

Milan Jurišić Jure i Dušan Krsmanović osudjeni su na po 20 godina zatvora, Darko Milićević na 13 godina, Selman Hamidović i Milomir Kaličanin na po deset godina, a Dalibor Nišavić 9,5 godina zatvora.

Slobodan Pažin je oslobodjen optužbe za zločinačko udruživanje, a osudjen je na 7,5 godina zatvora za pomaganje učioniocu posle krivičnog dela i neprijavljivanje počinioca.

Saša Petrović, Dragan Miladinović Gagec, Milan Jovanović. Milan Drča i Darko Milić osudjeni su na po pet godina zatvora, Bojan Dolić i Srećko Trajković na po 4,5 goidine, a Slobodan Kovčić na četiri godine zatvora.

Toni Gavrić i Predrag Maletić osudjeni su na po tri godine zatvora.

Ninoslav Konstatinović koji je u bekstvu i Nenad Opačić oslobodjeni su optužbe zbog zastarelosti.

Optužbe su oslobodjeni i Aleksandar Zdravković i Dejan Randjelović, koji je takodje u bekstvu.

Svi osudjeni su dužni da solidarno za otmice Vuka Bajruševića, Suvada Musića i Milije Babovića oštećenima isplate oko 12 miliona evra u dinarskoj protivvrednosti, 15 dana po pravosnažnosti presude.

Sudsko veće je ranije oslobodilo optužbe svedoke saradnike Ljubišu Buhu, Miladina Suvajdžića i Dejana Milenkovića.

Posle objavljivanja presude predsedavajući Sudskog veća Milimir Lukić počeo je da čita obrazloženje.

Sudjenje zemunskom klanu počelo je 4. oktobra 2004. godine, od kada je održano više od 100 sudbenih dana, a sudjenje je oktobra 2006. godine počelo od početka, pošto se predsednik sudskog veća Marko Kljajević povukao u avgustu te godine, kada ga je zamenio sudija Milimir Lukić.

Prvooptuženi bivši pukovnik DB-a Milorad Ulemek ranije je pravosnažno osudjen na 40 godina zatvora zbog ubistva Ivana Stambolića i atentat na Vuka Draškovića u Budvi, a prvostepeno je osudjen na 40 godina zatvora zbog ubistva premijera Srbije Zorana Djindjića.

Za ubistvo Djindjića prvostepeno su na kazne zatvora od 30 do 35 godina osudjeni i članovi klana braća Miloš Simović i Aleksandar Simović, Vladimir Milisavljević, Sretko Kalinić, Ninoslav Konstantinović, Milan Jurišić Jure i Dušan Krsmanović.

U bekstvu su Miloš Simović, Milisavljević, Kalinić, Milan Jurišić Jure, Konstantinović i Hamidović.

Zemunski klan optužen je za ubistva Željka Bodiša, Todora Gardaševića, Srdjana Ljujića, Sredoja Šljukića, Zorana Šljukića, Željka Šrkbe, Nenada Batoćanina, Ivice Jovanovića, Ivice Nikolića, Zorana Uskokovića, Miloša Stevanovića, Jovana Guzijana, Radeta Cvetića, Branislava Lainovića, Gorana Trajkovića, Slobodana Radosavljevića Bulke i Aleksandra Ristića, zvanog Aca Pas, i Velibora Iličića.

Članovi klana optuženi su i za otmice Suada Musića, Vuka Bajruševića i Milije Babovića, kao i za teroristički napad na preduzeće Difens roud Ljubiše Buhe Čumeta i bacanje bombe na sedište Demokratske stranke Srbije.

Sudija: Organizovanim kriminalom sticali moć

Sudija Milimir Lukić, predsedavajući veća Specijalnog suda koje je osudilo članove kriminalnog zemunskog klana, izjavio je da je presuda doneta na osnovu jasnih, potpunih i celovitih dokaza.

"Utvrdjeno je da su likvidacije obavljene na profesionalan način po identičnom metodu. Skoro sva ubistva su izvršen iz vozila u pokretu uz korišćenje automatskog oružja", rekao je Lukić obrazlažući presudu.

On je dodao da je od 22. decembra 2003. godine, kada je počeo glavni pretres, održano 113 sudećih dana na kojim je iskaz dalo 79 svedoka, medju kojima četiri svedoka saradnika, i obavljeno 50 veštačenja.

"od 2000. do 2003. godine grupa je vršila organizovanu kriminalnu delatnost, raspolagala logističkim i materijalnim sredstvima, bila je hijerarhijski organizovana, a vrh je donosio odluke i postavljao zadatke", rekao je sudija.

Lukić je dodao da je grupa Milorada Ulemeka i Dušana Spasojevića organizovana radi sticanja finansijske moći kriminalnim delatnostima i da je uklanjala konkurentske grupe u tom periodu.

"Premijer Zoran DJindjić i njegova vlada su 2002. godine kao prioritet odredili borbu protiv organizovanog ktiminala i te godine je uokviren instumentarij za tu borbu. Tada je organizovani kriminal pokazao pravo lice i svoju moć jer su se stalno dogadjala ubistva i otmice", kazao je Lukić.

Prema njegovim rečima, zakonska rešenja su omogućila da član grupe svedoči pred sudom i uvodjenje instituta svedoka saradnika nije odgovaralo naročito Ulemeku, Spasojeviću i njihovoj grupi.

"Znali su da se LJubiša Buha nudi sudu kao svedok i kiminalna organizacija je više puta pokušala da ga ubije pa je Buha sklonjen na skriveno mesto", kazao je Lukić.

Lukić je dodao da su Ulemek i Spasojević u nemoći da spreče Buhino svedočenje, odlučili da demonstriraju moć podmetanjem eksploziva u njegovo preduzeće Difens roud, simbolično na dan uvodjenja izmena Zakona o krivičnom postupku.

"Hteli su da pošalju dve poruke - vladi koliko su moćni i da Buhu unište finansijski", rekao je Lukić i dodao da je o tome svedočio optuženi Dušan Krsmanović.

Lukić je rekao da je cilj bacanja bombe na sedište Demokratske stranke Srbije bio izazivanje sukoba i tenzija medju političkim stranakama.

Prema Lukićevim rečima, o delovanju grupe i njenim ciljevima opširno su svedočili svedoci saradnici i optuženi Dušan Krsmanović.

Predsedavajući veća je kazao da je prema optuženima primenjen najblaži zakon i da je zbog toga prvooptuženi Ulemek oslobodjen optužbi da je organizovao veći broj ubistava.

"Sud nalazi da je zakonodavac izmenama krivičnog zakona sam suzio zonu kriminalnog delovanja jer nije predvideo odgovornost organizatora grupe za dela u kojima nije učestvovao", kazao je on.

Ulemek je oslobodjen optužbi da je naredio ubistva Branislava Lainovića Dugog, Zorana Uskokovića Skoleta, Todora Gardaševića, Srdjana LJujića, Željka Bodiša, Sredoja Šljukića, Jovana Guzijana, Ivice Jovanovića, Željka Škrbe i Nenada Batočanina, kao i otmice Vuka Bajruševića i Suvada Musića.

Povodom obaveze optuženih da oštećenima u otmicama Bajruševiću, Musiću i Miliji Baboviću solidarno iplate 12 miliona evra, Lukić je rekao da niko ne moze zadržati korist stečenu krvičnim delom.

Ulemek se smejao kada je Lukić čitao deo presude vezan za otmicu Babovića.

Optuženom Slobodanu Pažinu odmah je odredjen pritvor, a Milomir Kaličanin je od suda zatražio da ga odmah pošalje na izdržavanje kazne. "Javiću vam o toj vašoj želji", kazao je Lukić.

(Beta/MONDO)