Unakrsno ispitujući svedoka optužbe Iva Tomića, optuženi Vojislav Šešelj tvrdio je u sredu pred Haškim tribunalom da je Tomić "apsolutno nekompetentan" da kao ekspert svedoči o ideologiji Velike Srbije.

"Tomić je apsolutno nekompetentan... Da bi bio veštak, njegovo znanje bi moralo biti veće od mog", rekao je Šešelj, primećujući da bi o ideologiji Velike Srbije kao ekspert morao svedočiti "bar akademik, a meni nađoše ovog koji bi jedva mogao da bude asistent".

U sudnici su se prvi put pojavili i Šešeljevi pravni savetnici Zoran Krasić, Aleksandar Vučić i Slavko Jerković, kao i referent odbrane za predmet Marina Raguž.

Francuski magistar slavistike, Tomić je za optužbu sačinio izveštaj pod naslovom "Ideologija Velike Srbije u 19. i 20. veku".

Šešelj je svedoka, međutim, ispitivao o prvim srpskim državama u 9. veku, a Tomić je potvrdio da su kneževine koje su bile na današnjim teritorijama Hrvatske, BiH i Crne Gore, vizantijski istoričari smatrali srpskim, a njihovo stanovništvo Srbima.

Optuženi je Tomiću postavljao i brojna pitanja o verskoj pripadnosti srpskog stanovništva u srednjem veku, a svedok je davao delimične odgovore, uz opasku da to nije bilo predmet njegovog proučavanja.

Predsedavajući sudija Žan-Klod Antoneti napomenuo je, u jednom trenutku da je Šešeljeva "erudicija zapanjujuća" zato što "gotovo sve zna", ali je, istovremeno, više puta pozvao optuženog da "pomogne sudijama da shvate šta želi da dokaže".

Posle Šešeljevih pitanja o narečjima srpskog jezika i razvoju slovenskih jezika u 19. veku, sudija Antoneti je sugerisao: "Izgleda da vi želite da pokažete da su sve to bile srpske zemlje i da je stanovništvo govorilo srpski".

"Moja teza je da su svi koji su govorili štokavskim narečjem bili Srbi i to su tvrdili svi tadašnji slavisti", odgovorio je Šešelj.

Da je to bio preovlađujući stav slavista u 19. veku, potvrdio je i svedok Tomić.

Tomić je kao tačnu prihvatio i Šešeljevu sugestiju da su hrvatski intelektualci Josip Štrosmajer i Franjo Rački, koji su zagovarali ujedinjenje južnih Slovena, smatrali Srbe i Hrvate istom nacijom s tim što su jedni pravoslavci, a drugi katolici.

U nastavku je Šešelj tvrdio je da je Tomić "lagao" da su četnici u Drugom svetskom ratu u BiH i Sandžaku etnički čistili muslimane, ali je svedok ostao pri tom iskazu.

Šešelj je rekao da se Tomić služio "komunističkim falsifikatima" kada je posvedočio da su četnici Pavla Đurišića u jesen 1943. godine planski ubili oko 10.000 Muslimana u istočnoj Bosni.

Tomić je uzvratio da taj podatak nisu osporavali ni srpski istoričari koji su se početkom 1990-ih zalagali za rehabilitaciju Ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića.

Optuženi je na to kazao da ne osporava da su Đurišićevi četnici počinili zločine nad muslimanskim stanovništvom, ali da je to bila odmazda za ubistva Srba koja su počinile ustaše i da to nije imalo veze sa Mihailovićem.

Svedok je, međutim, ponovio da su Đurišićeve jedinice bile u sastavu Mihailovićeve Kraljevske vojske u otadžbini i da iz njegovih izveštaja Mihailoviću proizlazi da su zločini počinjeni u skladu sa naređenjima.

Kao dokaz da su tvrdnje o ubistvu 10.000 muslimana "falsifikat", Šešelj je svedoku predočio i knjigu Antuna Miletića i Vladimira Dedijera o "genocidu" nad muslimanskim stanovništvom tokom Drugog svetskog rata.

Šešelj je sugerisao da su Miletić i Dedijer utvrdili da je tokom celog rata ubijeno 10.000 muslimana, ali je Tomić odvratio da se to ne navodi u knjizi i da se taj broj verovatno odnosi na 1943. godinu.

Tomić je prihvatio sugestiju optuženog da su tvrdnje o "genocidu" nad muslimanskim civilima preterane i da nisu u skladu sa pravnom definicijom genocida.

Šešelj je tvrdio i da je Tomić "lagao" kada je posvedočio da je vojvoda Momčilo Đujić - koji ga je 1989. godine u SAD proizveo u "četničkog vojvodu", tu titulu Šešelju oduzeo nekoliko godina kasnije.

Svedok je odgovorio da je vest o tome da je Đujić oduzeo Šešelju titulu vojvode pročitao u "Večernjim novostima".

Pošto je Šešelj završio unakrsno ispitivanje Tomića, suđenje će u četvrtak biti nastavljeno iskazom četvrtog svedoka optužbe.

Lider SRS je optužen za progon, ubistva, mučenje, deportacije, prisilno premeštanje, okrutan tretman, pljačku i bezobzirno uništavanje naselja u Hrvatskoj i BiH, kao i za proterivanja Hrvata iz vojvođanskog sela Hrtkovci, 1991-93.

(Beta)