Proteklih godina desetine hiljada Hrvata napustili su Hrvatsku u potrazi za boljim poslom i boljim životom. Veliki broj njih otišao je u države zapadne i severne Europe, uglavnom u Nemačku i skandinavske države.

Jedan od njih je i bivši novinar "Jutarnjeg lista", Slobodan Mufić, koji se sa suprugom i kćerkom prošle godine preselio u Švedsku. Praktično je od prvog dana oduševljen tom državom, i to redovno ističe na svom Facebooku, ali ovo ga je posebno dotaklo, pišu iz "Jutarnjeg lista".

U jednom postu na Facebooku Slobodan je opisao nešto, za balkanske pojmove bukvalno neverovatno - prvi dan kćerke u novoj školi. Pogotovo za Srbiju, gde je aktuelan štrajk i navodni "višak" nastavnika.

Sredina prošlog avgusta, ugodno leto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je direktor osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.

Ministar: Staćemo na put lažnim odeljenjima

Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.

On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.

Mi: Znate, ona ne zna švedski.

On: Dobro, naučit će.

Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?

On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom decom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radiće dva sata dnevno samo s njom.

Mi: Što Leona treba da ponese u školu?

On: Ništa. Knjige, sveske, olovke, gumice, zarezivače, lenjire, bojice... sve će dobiti ovde. Mora samo da se voditi računa da baterija na iPad-u ne bude prazna.

Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?

Forum gimnazija o štrajku: Sindikati su neozbiljni

On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.

Mi: Treba li detetu spremiti neku hranu za školu?

On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.

Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.

On: Nikako. Kod kuće trebate da razgovara na hrvatskom. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom nedeljno uči hrvatski na dodatnoj nastavi.

Mi: Imate li nekoga ko predaje hrvatski jezik?

Kreću uniforme: Zasad u 700 škola

On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.

Mi: To je na suprotnoj strani grada...

On: Nema problema, naručićemo taksi.

Mi: Taksi?

On: Da, čekaće je na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.

I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na časove hrvatskog. Posebno se važnom osećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika.