Najavljenom promenom Ustava Kine na Svenacionalnom kongresu uklanja se i poslednja prepreka koja ograničava predsednički mandat na dva uzatastopna. Da li će Si Đinping postati doživotni kineski lider?
Agencija AP piše da se stice utisak da više ništa nece deliti aktuelnog predsednika Kine od toga da postane doživotni kineski lider.
U opširnom tekstu agencija iznosi najvažnije dogadaje iz Sijevog života hronološki prateci njegov uspon.
Roden je 1953. godine kao drugo dete Si Džongsuna, saradnika u Komunistickoj partiji osnivaca Narodne Republike Mao Cedunga. Sijev otac bio je i zamenik premijera da bi tokom Maovih politickih kampanja bio proteran.
Politicka oživljavanja Si Džongsuna posle Maove smrti 1976. utabalo je put za dolazak njegovog sina na liderske pozicije u provinciji.
Šta je Si Ðinping pisao Vucicu
Tako Si 1975. stiže na prestižni Cinhua univerzitet pošto je prethodno stekao iskustvo radeci s poljoprivrednicima.
Cetiri godine kasnije Si postaje sekretar generalnog sekretara Centralne vojne komisije, uticajnog tela koje kontroliše oružane snage.
Od vecine kineskih lidera Si Ðinping se izdvaja po tome što je nosio uniformu i što je u vojsci stvorio znacajnu bazu moci.
Si je 1982. postao zamenik partijskog sekretara ruralne provincije Baoding što je bilo prva u nizu znacajnih provincijskih pozicija koje su kulminirale njegovim imenovanjem 2007. godine za najuticajnijeg zvanicnika u Šangaju.
Oženio se 1987. godine pevacicom narodne muzike Peng Ljuan koja je u to vreme bila poznatija od njega, a AP ocenjuje da je upravo taj brak pomogao Siju da se uzdigne medu više hiljada kadrova srednjeg nivoa.
Ona ce biti njegova velika prednost kad postane predsednik dodajuci glamur koji mu je pomogao da privuce pozitivni publicitet tokom putovanja u inostranstvo.
Tapšu svom vodi Ðinpingu i - aplikacijom!
Devedesetih godina Si je bio na više partijskih, vladinih i vojnih pozicija da bi 2007. godine ušao u Stalni komitet Politbiroa gde je identifikovan kao izabrani naslednik partijskog lidera Hu Džintaa.
Pet godina kasnije postao je generalni sekretar Komunisticke partije, da bi 2013. bio prvi put izabran za predsednika Kine.
Drugi mandat zapoceo je ovog meseca.