Jozef Fircl (73), "čudovište iz Amštetena", koji će ući u kriminalističke anale Austrije zato što je 24 godine u zatočeništvu, u podrumu porodične kuće držao svoju ćerku, sa kojom je incestom začeo sedmoro dece, priznao je danas, na početku suđenja, deo protiv njega iznetih optužbi.

Fricl se izjasnio krivim za oduzimanjem slobode i incest, ali je negirao ubistvo jednog novorođenčeta, koje je preminulo samo par dana nakon rođenja.

On je priznao da je ćerku i sa njom začetu decu sprečio da pobegne iz zatočeništva u podrumu, time što ih je slagao da je tamnicu "obezbedio" brojnim zamkama, ali je odbacio optužbe u vezi porobljavanja.

Fricl je optužen za ubistvo, porobljavanje, silovanje, oduzimanje slobode, tešku prisilu i incest, a u slučaju da bude proglašen krivim po svim tačkama optužnice, preti mu doživotna robija.

Fricl je u Amštetenu svoju, sada 42 godine staru ćerku Elizabet, držao u podrumu od 29. avgusta 1984. godine do 26. aprila 2008. godine u jednom podrumu specijalno izrađenom u te svrhe. Sa njom je imao sedmoro dece od kojih je jedno umrlo neposredno nakon rođenja.

Državni tužilac optužuje Jozefa Fricla u ovom slučaju za ubistvo, jer je novorođenče uskratio lekarske pomoći, koja bi mu, prema njenom mišljenju, spasla život.

Pošto sudski veštak Adelhajd Kastner tvrdi da je Fricl "psihički poremećen" i opasan, državni tužilac zahteva upućivanje u specijalnu psihijatrijsku ustanovu za poremećene kriminalce.

Državni tužilac je naglasio da je Fricl kao sa svojinom raspolagao svojom ćerkom, jer je on odlučivao kada će ona dobiti narminice i odeću. U prvoj godini zatočeništva, kako je iznela, nije bilo čak nikakve komunikacije.

Takođe, tužilac je ukazala i na veoma teške uslove života ćerke u podrumu, u kojem nije bilo tuša, tople vode, niti dnevne svetlosti.

Kada je reč o detetu koje je umrlo kratko posle rođenja tužilac je istakla da je Fricl počinio ubistvo time što nije dozvolio lekarsku pomoć.

On nije preduzeo ništa ni kada je beba počela da plavi, i teško diše.

Advokat optuženog Rudolf Majer apelovao je na porotu da se pridržava istine i činjenica, ukazujući da „oni nisu osvetnici", te da moraju da zaborave na emocije.

On je dalje negirao tvrdnje tužilaštva da Fricl nije pokazao znake kajanja, dođući da ga je "24 godine mučio osećaj krivice".

Branilac je naglasio da slučajeve incesta i zatočeništva ima svugde u svetu, a da je jedinstvenost to što je optuženi stvorio sebi drugu porodicu, o kojoj se brinuo.

Pre isključenja javnosti sa suđenja, Fricl je izneo neke detalje svog života. On je naveo da je imao teško detinjstvo, da ga majka nije želela, jer je već imala 42.godine kada se rodio, pa se shodno tome i prema njemu ophodila.

Kako je rekao sa majkom nije imao nikakve bliske odnose, iako su do njene smrti živeli pod jednim krovom.

Prema njegovim rečima od majke nikada nije dobio nikakvu nežnost, a od oca samo sporadično.

Suđenje u ovom slučaju trebalo bi da traje do kraja nedelje, kada je prevdiđeno izricanje presude.

(Tanjug - crtež jedno od sedmoro dece koje je rodila Elizabeta Fricl)