Stanovnici zemljotresom pogođene Akvile demonstrirali su protiv premijera Berluskonija i poručili mu da više ne žele da ga vide u svojoj regiji jer ih je izneverio.

Najmanje oduševljenje skorim sastankom G8 u zemljotresom pogođenom Ambruciju, u Italiji, pokazuju preživele žrtve prirodne stihije, ali i državnog nemara u sprovođenju pomoći postradalima u zemljotresu.

Stanovnici, predvođeni gradonačelnikom Akvile i predsednikom istoimene oblasti, demonstrirali su ovih dana usred Rima, žaleći se da su sve investicije usmerene u kasarnu Kopito, u smeštaj i usluge za četrdesetak vladinih i državnih funkcionera, umesto u postradale.

Sa druge strane, žrtve su prepuštene same sebi, u šatorima u kojima je 2.000 starijih od 60 godina, izloženih u tome planinskom kraju žezi po danu, a vlazi po noći.

Samo manji deo njih dobio je na upotrebu drvene montažne kuće, pa se posle svih datih obećanja stanovnici se osećaju prevarenim.

S druge strane stižu podaci da se za postradale troši čak tri miliona evra na dan, a da bi znatan deo novca mogao biti sačuvan da se koriste već postojeće strukture kojima raspolaže italijanska Civilna zaštita.



Na primer, novac bi se uštedeo da su postradali smešteni u kontejnere nabavljene i opremljene baš za tu namenu.

Međutim, tu mogućnost je odbacio sam premijer Silvio Berluskoni iz "estetskih razloga" rekavši da kontejneri "onako poslagani u redu, liče na ciganski logor".

Nema kontejnera, pa nema ni toaleta. Zato su morali da nabave hemijske WC, koji su koštali 4,8 miliona evra.

Po 193 evra na dan košta svaki od pripadnika civilne zaštite (85 honorara, 48 za hranu, 60 za smeštaj), a ima ih 300, uz 1.900 vatrogasaca i 2.000 dobrovoljaca, koji takođe nisu besplatni.

Dakle, proizlazi, nije da se za postradale ne troši, nego novac odlazi tamo gde je učinak manji, ali je veća zarada za spretne preduzetnike i službenike.

(MONDO)