Nedavno objavljen sadržaj razgovora zabeleženih na traci otkrio je da je bivši američki predsednik Ričard Nikson smatrao da je "neophodno" izvršiti pobačaj beba čiji su roditelji različite rase.

Prilikom godišnjice presude u predmetu "Ro protiv Vejda" američkog Vrhovnog suda, kojom je 1973. legalizovan abortus, Nikson je u privatnom razgovoru sa svojim pomoćnikom Čakom Kolsonom izrazio zabrinutost da će dekriminalizacija abortusa dovesti do "razbijanja porodice" ali da je u nekim slučajevima opravdana.

"Postoje slučajevi u kojima je abortus neophodan. To dobro znam. Kada imate jednog belog i jednog crnog (roditelja)", kazao je Nikson.

Na Kolsonovu opasku da bi abortus bio legitiman i u slučaju silovanja, on je odgovorio: "Da, i u slučaju silovanja".

Ove izjave sadržane su u više od 150 sati snimljenog materijala i 30.000 stranica dokumenata koje je ove nedelje objavila Niksonova predsednička biblioteka, sastavni deo arhiva SAD.

Razgovori, snimljeni od januara do februara 1973. godine pomoću tajnih mikrofona postavljenih u Ovalnoj sobi, daju uvid u Niksonovo burno predsednikovanje koje se završilo njegovom ostavkom u avgustu 1974. nakon čuvene afere Votergejt.

U to vreme se verovalo da je Nikson, privatno, protiv legalizacije abortusa mada nikada javno nije želeo da se o tome izjasni.

Na trakama su snimljeni razgovori iz svakodnevnog života u Beloj kući koji iz novog ugla osvetljavaju promene koje su se tada dešavale u američkom društvu.

Tokom telefonskog razgovora sa Džordžom Bušom starijim, tadašnjim predsednikom Republikanskog nacionalnog komiteta, koji će 1988. biti izabran za predsednika SAD, Nikson navodi da da ga je poseta Južnoj Karolini ubedila u značaj žena u politici.

"Primetio sam par zgodnih žena, obe republikanke. Želim da to istakneš našim ljudima (...) Shvati, ne činim to žena radi, već zato što mislim da bi žene možda pobedile tamo gde bi muškarci omanuli", kazao je Nikson svom sagovorniku.

Na trakama su ostali zabeleženi i primeri Niksonove legendarne paranoje u vezi njegovih političkih neprijatelja, prvenstveno članova porodice Kenedi, kao i sumnje u pogledu Jevreja za koje je verovao da svojim ponašanjem mogu da izazovu antisemitske nerede.

(Tanjug)