• Izdanje: Potvrdi
IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

IMATE PRIČU? Javite nam se.

Ubacite video ili foto

Možete da ubacite do 3 fotografije ili videa. Ne sme biti više od 25 MB.

Poruka uspešno poslata

Hvala što ste poslali vest.

Dodatno
Izdanje: Potvrdi

Ukucajte željeni termin u pretragu i pritisnite ENTER

"TO JE ŠTALA, NEMA VODE, MUVE TI ULAZE U OČI I UŠI": Par iz Hrvatske usvojio dete, pa završili u paklu zatvora u Zambiji

Autor Ivana Lazić

Zoran Subošić i njegova supurga Azra usvojili su dete iz Konga, a onda su završili u višemesečnom zatvoru u Zambiji.

 Azra Subošić Imamović Izvor: YouTube/Printscreen/WBIR Channel 10/hrt/printscreen

Zoran Subošić, gostujući na HRT usvojitelj deteta iz Konga, govorio je o višemesečnom prinudnom boravku u Zambiji, zatvoru, haotičnom suđenju i neizvesnosti koja je pratila četiri hrvatska para u pokušaju da postanu roditelji. Pre intervjua govorila je njegova supruga Azra Imamović Subošić:

"Godinama smo pokušavali da dobijemo dete, išli u Petrovu i privatno, postalo je iscrpljujuće za mene i Zokija, koji se osećao krivim što sam to morala da prođem, a nije mogao da pomogne. Sedeli smo pored mora, kada je on predložio da bismo možda usvojili dete", rekla je ona.

Zatim je govorila o deci koju su usvojili hrvatski parovi.

"Sva deca su se brzo opustila, Mariela je sutradan počela da me zove mama, spremali su je za to, imala je našu fotografiju. Objasnili smo deci kuda idemo - "idemo kući“, u avion. Međutim, zaustavljeni smo na aerodromu, skinuli su nam prtljag iz aviona i odveli nas u kancelariju na ispitivanje, zatim smo otišli ​​u policijsku stanicu. Najgore mesto na svetu je taj pritvorski centar, prljav bez prozora, ogromnih bubašvaba, paukova, bez vode, bez svetla, pokrili smo se šalovima da nas ne ujedu komarci zbog malarije. Nisam znao gde su Zoki ili Mariela, to je bilo najgore", nastavlja priču:

"Imali smo vode i hleba da jedemo, nismo mislili ni na šta osim na muževe, decu, ali smo se dogovorili da ne pričamo jer bismo odmah zaplakali, a tu ne treba. Bilo nas je 50 u jednom malom prostoru. Plačeš noću kad ne možeš da zaspiš, samo čuješ plač žena. To je kao štala, nema tekuće vode, sipaš iz kante, malo dvorište je ograđeno zidom, a u njemu se kolju kokoši, dok nam milijarde muva ulaze u nos i oči, kaže.

Ispričala je i kako je izgledao trenutak iz sudnice kada su doveli decu.

"Kada su doveli decu, svi smo plakali", videla je njihovu reakciju sudija. Mariela je slala poljupce, sudija je rekao da je ovo bio emotivan trenutak, a deca su se prepoznala"

Na kraju je rekla:

"Sada nam je divno, sa prijateljima smo i porodicom, ono što smo čeznuli šest meseci je sada realnost, divno je biti kod kuće.

(Mondo)

Pročitajte i ovo:

Tagovi

Komentari 1

Komentar je uspešno poslat.

Vaš komentar je prosleđen moderatorskom timu i biće vidljiv nakon odobrenja.

Slanje komentara nije uspelo.

Nevalidna CAPTCHA

Мирко

Нису ту чиста посла...

special image