Vladimir Putin je često bio usamljen dok se ruska invazija na Ukrajinu odugovlačila, ali njegovu poziciju podržava duboko lojalno okruženje koje se gotovo nije promenilo godinama. Kao glavnokomandujući, krajnja odgovornost za invaziju leži na njemu, ali se Putin oslanja na uži krug, od kojih su mnogi započeli karijeru u ruskim bezbednosnim službama.

Šef Vagnera Jevgenij Prigožin je nekada bio blizak i moćan saveznik, ali nikada nije bio deo tog kruga. Dakle, postavlja se pitanje koga sluša ruski predsednik u ovom odlučujućem trenutku rata?

Već mesecima, dvojica muškaraca su bila na nišanu Prigožina, ministar odbrane Sergej Šojgu i šef oružanih snaga Valerij Gerasimov.

On je obojicu optužio za odgovornost za smrt desetina hiljada Rusa u ratu u Ukrajini. Ono što je bila gorka i dugotrajna svađa pretvorilo se u nacionalnu krizu. Ako neko ima sluha za predsednika, to je njegov ministar odbrane, dugogodišnji pouzdanik koji je u prošlosti išao sa njim u lov i ribolov u Sibir i nekada se smatrao potencijalnim naslednikom.

On je poslušno pratio Putinovu liniju, prvo da Rusija demilitarizuje Ukrajinu, a zatim da je "kolektivni Zapad“ pokrenuo rat, a ne Rusija.

Ponekad se zapitate koliko je on u stanju da dopre do predsednika Putina. Ova izvanredna fotografija snimljena je tri dana nakon invazije u februaru 2022. Tek što je počela vojna kampanja Rusije, borila se sa neočekivanim ukrajinskim otporom i niskim vojnim moralom.

"Šojgu je trebalo da maršira na Kijev; on je ministar odbrane i trebalo je da pobedi“, rekla je Vera Mironova, specijalista za oružane sukobe.

Pa ipak, on i dalje igra vitalnu ulogu u ratu, iako ga Prigožin optužuje da je lagao predsednika o stvarnosti na terenu u Ukrajini.

Bio je zaslužan za vojno zauzimanje Krima 2014. On je takođe bio zadužen za vojnu obaveštajnu agenciju GRU, optuženu za dva trovanja nervnim agensima - smrtonosni napad u Solsberiju u Velikoj Britaniji 2018. i skoro fatalni napad na opozicionog lidera Alekseja Navaljni u Sibiru 2020.

Sergej Sojgu.jpg
Twitter/screenshot/olex_scherba 

Možda izgleda čudno, ali ruski stručnjak za bezbednost i pisac Andrej Soldatov sugeriše da je ministar odbrane najuticajniji glas koji predsednik čuje.

"Šojgu nije samo zadužen za vojsku, on je takođe delimično zadužen za ideologiju, a u Rusiji se ideologija uglavnom bavi istorijom i on kontroliše naraciju.

Kao načelnik štaba, njegov posao je bio da napadne Ukrajinu i brzo završi posao - i po tom standardu, on je bio nedovoljan. Ali postoji razlog zašto je on šef kabineta sa najdužim stažom od sovjetske ere. Vladimir Putin očigledno veruje u njega.

Igrao je glavnu ulogu u ruskim vojnim kampanjama otkako je komandovao vojskom u Čečenskom ratu 1999. godine, a bio je i na čelu vojnog planiranja i za Ukrajinu, nadgledajući predratne vojne vežbe u Belorusiji.

General Gerasimov, kojeg je ruski specijalista Mark Galeoti opisao kao "nenasmejanog, krševitog mršavca“, takođe je igrao ključnu ulogu u vojnoj kampanji za aneksiju Krima.

U početku se govorilo o tome da će biti po strani, zbog zastoja u invaziji na Ukrajinu i izveštaja o lošem moralu među trupama.

profimedia-0648900958.jpg
Profimedia 

Nije se pojavio na godišnjoj vojnoj paradi u Moskvi u maju 2022. A ipak je u januaru ove godine imenovan za komandanta snaga u Ukrajini, zamenivši generala Sergeja Surovikina, koji je sada njegov zamenik.

"Putin ne može da kontroliše svaki put i svaki bataljon i to je njegova uloga“, rekao je Andrej Soldatov.

"Patrušev je najjastrebskiji jastreb, misleći da Zapad godinama pokušava da uhvati Rusiju“, kaže Ben Nobl, vanredni profesor ruske politike na Univerzitetskom koledžu u Londonu.

On je jedan od trojice Putinovih lojalista koji su sa njim služili još od 1970-ih u Sankt Peterburgu, kada je drugi grad u Rusiji još bio poznat kao Lenjingrad.

Druga dvojica vernika su šef službe bezbednosti Aleksandar Bortnikov i šef spoljne obaveštajne službe Sergej Nariškin

Malo ko ima toliki uticaj na predsednika kao Nikolaj Patrušev. Ne samo da je sa njim radio u starom KGB-u tokom komunističke ere, već ga je zamenio na mestu šefa njegove organizacije naslednice, FSB, od 1999. do 2008.

Tokom bizarnog sastanka ruskog saveta bezbednosti, tri dana pre invazije, gospodin Patrušev je izneo svoje mišljenje da je "konkretan cilj“ SAD razbijanje Rusije.

On je od tada optužio SAD da pripremaju "biološki rat“, a Vašington i London da vode Zapad u nadi da će pobediti Rusiju.

Kada je brana Kahovka dignuta u vazduh u južnoj Ukrajini koju je okupirala Rusija u navodnom ruskom napadu, on je okrivio Ukrajinu, uz podršku SAD, Velike Britanije i njihovih NATO saveznika.

"On je taj koji ima glavni borbeni poklič i postoji osećaj u kome je Putin krenuo ka svojoj ekstremnijoj poziciji“, kaže Ben Nobl.

Posmatrači Kremlja kažu da predsednik veruje informacijama koje dobija od bezbednosnih službi više nego bilo kom drugom izvoru, a da se Aleksandar Bortnikov smatra delom Putinovog unutrašnjeg svetišta.

Aleksandar Bortnikov
Gavriil Grigorov/Kremlin Pool / Zuma Press / Profimedia 

Još jedna stara ruka iz lenjingradskog KGB-a, preuzeo je rukovodstvo zamenom FSB-a kada je Nikolaj Patrušev krenuo dalje.

FSB ima značajan uticaj na druge službe za sprovođenje zakona i čak ima svoje specijalne jedinice. On je važan, ali nije tu da izaziva ruskog lidera ili daje savete na isti način kao drugi, smatra Andrej Soldatov.

Sergej Nariškin je ostao uz predsednika veći deo svoje karijere. To nije sprečilo predsednika Putina da ga oblači na televiziji kada je pogrešio svoje stavove kada su ga pitali za procenu situacije pre rata. Dugačka sednica je montirana, pa je Kremlj jasno odlučio da svoju nelagodu pokaže pred velikom televizijskom publikom.

Putin voli da se igra sa svojim užim krugom, čineći Nariškina budalom“, rekao je Andrej Soldatov.

Sergej Nariškin je dugo bio u senci predsednika, u Sankt Peterburgu 1990-ih, zatim u Putinovoj kancelariji 2004. i na kraju postao predsednik parlamenta. Ali on je takođe na čelu Ruskog istorijskog društva i pokazao se važnim u obezbeđivanju ideološke osnove predsedniku za njegove postupke.

On je već 19 godina najviši diplomata u Rusiji, predstavljajući slučaj Rusije svetu, čak i ako se ne smatra da ima veliku ulogu u donošenju odluka.

Sergej Lavrov (73) je još jedan dokaz da se Vladimir Putin u velikoj meri oslanja na brojke iz svoje prošlosti.

Malo je verovatno da mu je bilo stalo što je veći deo Saveta UN za ljudska prava napustio dok je pokušavao da odbrani rusku invaziju nekoliko dana nakon njenog početka.

Iako je od samog početka bio lojalan Putinu, ne smatra se da ima bilo kakvu ulogu u donošenju odluka o Ukrajini. Njegov zadatak je da obezbedi podršku Rusiji u Africi, Latinskoj Americi i drugde, promovišući svoju zemlju kao dekolonizatora.

Sergej Lavrov (1).jpg
Profimedia 

On je doveo rusku ratnu retoriku do krajnosti u pokušaju da Ukrajinu naslika kao "nacistički režim”. Činjenica da je ukrajinski predsednik bio Jevrej ne znači ništa, tvrdi on. "Mogu da grešim, ali Hitler je imao i jevrejsku krv. Retko žensko lice u Putinovoj pratnji, nadgledala je glasanje Gornjeg doma za označavanje raspoređivanja ruskih snaga u inostranstvu, otvarajući put invaziji.

Valentina Matvijenko je još jedna Putinov lojalista iz Sankt Peterburga koja je pomogla da se prođe kroz aneksiju Krima i 2014. godine.

Ali ona se ne smatra primarnim donosiocem odluka. Uz to, malo ljudi može sa potpunom sigurnošću reći ko odlučuje i donosi velike odluke.

Bivši telohranitelj predsednika, on sada vodi rusku nacionalnu gardu, Rosgvardiju, koju je predsednik Putin formirao 2016. godine kao neku vrstu lične vojske u stilu pretorijanske garde nalik Rimskom carstvu.

Odabravši svog ličnog obezbeđenja da ga vodi, uverio se u njegovu lojalnost, a Viktor Zolotov je povećao njen broj na prijavljenih 400.000. Iako nema vojno iskustvo, Nacionalna garda je dobila širok spektar zadataka da kontroliše okupirana područja Ukrajine iza linije fronta i kaže se da je pretrpela velike gubitke.

profimedia-0349861939.jpg
Profimedia 

Britanski odbrambeni obaveštajci rekli su da će ruske bezbednosne snage "a posebno nacionalna garda“ biti ključne za to kako će se odvijati kriza u Ukrajini.

Premijer Mihail Mišustin ima nezavidan zadatak da spasava privredu, ali nema mnogo reči o ratu.

Predsedniku su bliski i gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin i šef državnog naftnog giganta Rosnjeft Igor Sečin, kaže politički analitičar Jevgenij Minčenko. Braća milijarderi Boris i Arkadij Rotenberg, koji su bili predsednikovi prijatelji iz detinjstva, takođe su dugo bili bliski saradnici. 2020. magazin Forbs ih je proglasio najbogatijom porodicom u Rusiji.

(BBC, Mondo, I.L.)