Šta će Putin uraditi sledeće: Zaglavljen između ultranacionalista i Trampa... ali oni nisu najopasniji igrači u ovoj igri
Američki državni sekretar Marko Rubio izjavio je početkom nedelje da je "lopta sada u ruskom terenu" nakon što je Ukrajina prihvatila predlog o privremenom 30-dnevnom prekidu vatre na svim frontovima.
Juče smo videli Putinov odgovor. Umesto odlučne reakcije koja bi pokazala da Moskva ozbiljno pristupa mirovnim pregovorima, on je odigrao pasivno.
"Slažemo se sa predlogom za prekid neprijateljstava", rekao je. Ali, samo ako to "dovede do trajnog mira" i "ukloni uzroke ovog sukoba". Drugim rečima, zvuči kao "da", ali u suštini znači "ne" – barem za sada.
Putinove neodlučnosti nisu iznenađenje. Kada se suoči s teškom situacijom, njegov instinkt je da kupi vreme. Nema sumnje da je ukrajinsko pristajanje na američki predlog, objavljen u saudijskom gradu Džedi, dovelo Putina u nezavidan položaj.
Ako bismo promenili sportsku metaforu, Putinovi obožavaoci često ga opisuju kao majstora šaha, uvek nekoliko koraka ispred protivnika.
Ali sada se nalazi u nepovoljnoj poziciji poznatoj kao "zugcvang" – situaciji u kojoj je igrač primoran da povuče potez koji će mu doneti štetu. Bez obzira na to šta odluči, rizici su veliki.
Tramp očekuje Putinov odgovor
Tramp, koji je uspeo da izdejstvuje ukrajinsko prihvatanje primirja, sada nestrpljivo čeka odgovor iz Moskve.
Putinov mlak odgovor juče nije mu dao razlog da veruje u njegovu iskrenost. Ruske snage ponovo osvajaju gotovo sve teritorije koje su izgubile prošle godine kada je Ukrajina pokrenula iznenadnu ofanzivu u ruskoj oblasti Kursk. Trebalo bi sada da stanu?
Što se tiče "uzroka sukoba", jasno je da Putin neće prihvatiti Ukrajinu kao suverenu državu.
Šta Moskva zaista traži?
Ako se osvrnemo na Putinove ranije izjave, možemo pretpostaviti šta će biti ruski zahtevi u zamenu za ozbiljno razmatranje primirja.
Najverovatnije će tražiti:
- Veto na članstvo Ukrajine u NATO-u
- Zabranu prisustva stranih mirovnih snaga, posebno britanskih i francuskih, na linijama fronta
- Međunarodno priznanje ruskog suvereniteta nad Krimom i četiri ukrajinske oblasti koje delimično kontroliše
Putinova odluka da 2022. pokrene punu invaziju na Ukrajinu do sada mu nije donela lične posledice.
Režim sistemske represije ugušio je svaki oblik unutrašnje opozicije. Zapadne sankcije su bile dovoljno porozne da ih ruska ekonomija zaobiđe, dok Ukrajina nikada nije dobila naoružanje u tolikoj meri da bi Putinu nanela presudan udarac.
Ali sada se suočava sa posledicama svoje kocke. Njegova reputacija majstora taktike biće stavljena na najteži test.
Opasnost iznutra
Iako Putin ne mora da brine o poslušnoj većini ruskog stanovništva, mora paziti na glasne i nepredvidive ultranacionaliste.
Njihovi forumi i kanali na društvenim mrežama već su puni besa zbog "izdaje" koju naslućuju, piše Dejli mejl.
Za njih, završetak rata bez značajnih teritorijalnih osvajanja i političkog uništenja Ukrajine bio bi čin izdaje i uvreda za stotine hiljada ruskih vojnika koji su poginuli ili ranjeni u pokušaju da ostvare Putinovu imperijalnu viziju.
Koliko su opasni i kako bi ruska vojska reagovala na ono što bi mogla smatrati porazom - to je teško proceniti.
Rusija ostaje jednako neprozirna kao i u doba careva. Nije slučajno da je Vinston Čerčil opisao kao "zagonetku, obavijenu misterijom, unutar enigme".
Putin možda veruje da može da zauzda tvrdokorne nacionaliste, ali postoji još jedan zahtevni faktor u ovoj jednačini – njegov sopstveni ego.
Ostavština velikog vođe?
Ovo je bio Putinov rat od samog početka, pokrenut uprkos upozorenjima mnogih njegovih savetnika.
On zna da će se Ukrajina zauvek vezivati uz njegovo ime - kao heroj koji ju je vratio pod rusku kontrolu ili kao vođa koji ju je zauvek izgubio.
Baš kao Tramp, želi da bude zapamćen kao lider koji je obnovio status svoje zemlje kao svetske sile. Čovek koji je ponovo učinio Rusiju velikom.
U ovoj čudnoj geopolitičkoj drami, njegova sudbina sada zavisi od čoveka u Beloj kući.
Putin je do sada uspevao da manipuliše Trampom, koristeći njegovu potrebu za laskanjem. Ali šarmiranje ima svoje granice.
Tramp sada želi konkretne rezultate – počevši od prekida vatre.
Moskva već šalje signale da bi Ukrajina mogla da iskoristi pauzu u borbama za pregrupisavanje i jačanje odbrambenih linija.
Verovatno je ovo samo deo pregovaračke taktike pre nego što Kremlj ipak prihvati primirje, prikazujući to kao veliku ustupak Zapadu.
Ako je Putin zaista taktičar kakvim se predstavlja, zna da nema mnogo izbora. Sprečavanje Trampa da dobije Nobelovu nagradu za mir moglo bi izazvati ozbiljne posledice.
Putin verovatno računa da mu nove ekonomske sankcije neće naškoditi – Rusija ih već trpi u velikom broju i preživela je.
Ozbiljniji problem bio bi ako SAD ubede Saudijsku Arabiju da poveća proizvodnju nafte, čime bi pala cena sirove nafte i smanjio se dotok novca u rusku ratnu mašinu.
Ali najopasniji scenario za Putina bio bi da Tramp otvori vojni arsenal za Ukrajinu, šaljući joj sofisticirano oružje koje Rusija najviše strahuje – poput HIMARS i ATACMS raketa.
Putinovi instinkti mu govore da kupuje vreme, nadajući se da će se odnosi između Vašingtona i Kijeva poljuljati, pa da će moći to da iskoristi. Ovaj pristup nosi potencijalne koristi, ali i velike rizike.
Tramp je čovek u žurbi, želi da brzo reši rat. Ako Putin predstavi svoje zahteve kao razumnu osnovu za mir, američki pritisak mogao bi se preusmeriti na Zelenskog.
U tom slučaju, ako Zelenski odbije, mogao bi biti proglašen za glavnu prepreku miru.
Američke metode ubeđivanja često su brutalne – ako ne popusti, mogao bi izgubiti vojnu i obaveštajnu podršku SAD, što bi Ukrajinu ostavilo na milost i nemilost Rusiji.
Putinov početni zahtev deluje nerealno visok. Tramp je već ublažio stav o NATO članstvu Ukrajine i ne pokazuje veliki entuzijazam za evropske mirovne snage.
Ali Moskva zahteva međunarodno priznanje svojih osvajanja – što bi bilo neprihvatljivo ne samo Ukrajini već i većini sveta.
Diplomatska zamka u kojoj se Putin sada nalazi znači da mora pažljivo birati svaki korak. Bilo da se primirje postigne ili ne, kraj rata se ne nazire.
Najverovatniji scenario? Dugotrajan politički i vojni zastoj – šahovska partija koja se nastavlja bez pobednika.
BONUS VIDEO:

