Slušaj vest

Tokom 37-časovne misije napada na iranska nuklearna postrojenja 22. juna, ljudsko ograničenje je dovedeno do krajnjih granica.

"Piloti B-2 mogu da legnu i odspavaju, ali to rade u ograničenom prostoru iza sedišta, na metalnoj površini koja nije udobna", rekao je za RSE portparol vazduhoplovne baze Vajtman u Misuriju, gde su stacionirani bombarderi.

Takođe, portparol vazduhoplovnih snaga navodi da "letelica sama proizvodi kiseoni, izvlači ga iz atmosfere, zbog čega u kabini gotovo da nema vlage, što dovodi do toga da piloti moraju stalno da se hidriraju, a i dalje imaju problema kao što su suva i ispucala koža".

B-2 su razvile SAD tokom Hladnog rata kao stelt bombarder sa stelt efektom koji može da nosi nuklearno oružje i da prođe neprimećen pored hiljada radarskih stanica Sovjetskog Saveza, izbegavajući ogromnu flotu sovjetskih presretačkih aviona i raketa zemlja-vazduh.

Zahvaljujući specifičnom obliku krila, kao i tajnoj oblozi koja apsorbuje radar i drugim naprednim tehnologijama, ovaj bombarder raspona krila od 52 metra ima radarski odraz sličan onom koji ostavljaju velike bube. Prvi put je poleteo u julu 1989. godine.

General-potpukovnik Mark Vederington, zamenik komandanta Globalne udarne komande američkog vazduhoplovstva, rekao je za RSE da je jedan od najzahtevnijih aspekata dugotrajne misije, kao što je operacija "Ponoćni čekić" na Iran, dopunjavanje goriva iz aviona-tankera, operacija koja je za B-2 potrebna svakih šest sati.

"Dopunjavanje goriva u vazduhu je apsolutno ključno, a ako su uslovi mračni, oblačni, turbulentni i slično, može zahtevati dodatnu koncentraciju", kaže on.

Piloti su opisali kako su na kraju delikatne operacije dopunjavanja goriva, koja zahteva oko 30 minuta intenzivne koncentracije, bili obliveni znojem. Za pilote nema tuširanja ni presvlačenja. Posade B-2 bombardera nose sigurnosni pojas, prsluk za spasavanje i prsluk za preživljavanje preko letačkih kombinezona, što presvlačenje čini previše složenim postupkom usred borbene misije.

Oskudna posada

Dopunjavanje goriva za ljude u bombarderu je ipak daleko manje naporno. B-2 je opremljen mikrotalasnom rernom i piloti nose hranu po svom izboru. B-2 je bio konfigurisan da primi posadu do tri osobe, ali njime upravljaju samo dva pilota, od kojih je jedan komandant misije.

"Saradjujemo s pilotima kako bismo im predložili šta i kada da jedu, ali svako ipak nosi ono što želi", kaže Vederington, dodajući da je "hidratacija ključna za ovako dug let".

Tako oskudna posada je delimično potrebna da bi se smanjili troškovi. Visoko obučeni kadrovi predstavljaju jedan od najskupljih delova naprednih sistema naoružanja, a B-2 je od početka na meti kritika zbog visoke cene. Svaki avion košta oko dve milijarde dolara, a ukupno ih je proizvedeno 21.

Obuka za spavanje

Jedna od posledica letenja s tako malom posadom je da piloti imaju malo vremena za odmor. Vederington navodi da piloti B-2 pred borbenu misiju provode nekoliko dana u radu sa "vazduhoplovnim fiziologom", kako bi prilagodili svoj ritam spavanja planiranom rasporedu leta. Ipak, dodaje da se "količina i kvalitet sna razlikuju od osobe do osobe".

Nije poznato kada je tačno uvedena obuka za spavanje kod B-2 pilota, ali se veruje da je to bilo nakon bombardovanja Jugoslavije, kada su američki piloti prijavljivali da su bili toliko pod adrenalinom zbog napetosti borbe da su postajali iscrpljeni, ali nisu mogli da zaspu ni tokom dugačkih letova.

U ranijim borbenim misijama piloti B-2 koristili su amfetaminske pilule kako bi ostali budni i fokusirani. Nakon višestrukog dopunjavanja goriva i povremenog odmora tokom tajnog leta ka Iranu, najintenzivniji trenutak za pilote predstavljali su sami napadi, kaže Vederington.

"Izvršavanje misije u ciljanom području je verovatno najstresniji deo u ovom slučaju", navodi on. Sa sedam B-2 bombardera koji su izbacili 14 masivnih bombi za razbijanje bunkera na teritoriju koja je ranije oborila američke dronove, "u operaciji u kojoj su bili gotovo samostalni u ciljanom prostoru, ali sinhronizovani da bi se postigao efekat, to postaje izuzetno zahtevna misija", zaključuje Vederington.

BONUS VIDEO:

19:19
"TAMO GDE GAĐAJU BOMBARDERI, ZEMLJA NE RAĐA 10 GODINA" Moskva najavljuje da IDE DO KRAJA: Sukob može trajati 50 GODINA Izvor: Kurir televizija