Kineski petogodišnji razvojni planovi su počev od 1953. godine, kada su počeli da se prvi put primenjuju, pa sve do danas prošli ogromne promene. Planovi, koji su u početku rađeni po uzoru na sovjetske planove razvoja, su na samom startu imali striktno kvantitativno određenje i vrlo centralizovan način sprovođenja. Tokom vremena, sa sve boljim rezultatima i ostvarivanjem ciljeva, planovi su više postajali smernice tj. putevi za realizaciju petogodišnjih ciljeva, a način izvršenja istih je postao značajno decentralizovaniji. Takođe, broj ljudi i institucionalnih nivoa upravljanja koji se uključuje u razvijanje ovog dokumenta je sve veći, te su za potrebe formulisanja narednog 15-tog Plana razvoja i građani Kine bili uključeni sa svojim predlozima i sugestijama.
Kineska ekonomska razvojna politika se već decenijama razvija u skladu sa onim što se dešava na unutrašnjem planu, ali i sa onim što se dešava u međunarodnom okruženju. Kineski stratezi su uvek pravili ravnotežu između onoga što se dešava u samoj Kini, a nakon toga i međunarodnih okolnosti. Usled toga je balansiranje sveobuhvatnih mogućnosti i ograničenja bilo uspešno, i izvelo Kinu iz teških ekonomskih okolnosti koje su je okruživale nakon završetka Drugog svetskog rata.
Kina, uopšeno posmatrajući, ima jasne ekonomske ciljeve definisane decenijama unapred, a jedan od njih je da do 2035. godine postane umereno prosperitetno društvo koje će ostvariti napredak u svim oblastima ekonomskog života. Akcenat je stavljen na rastu BDP po glavi stanovnika, koji do 2035. godine treba da dostigne nivoo od 30.000 američkih dolara. U pitanju je izrazito ambiciozan cilj, koji zahteva ogroman napor i rad na njegovom ostvarivanju, a Kina krupnim koracima ide ka njemu.
Proteklih decenija Kina je imala puno projekata i ideja za ekonomski oporavak koji su često funkcionisali po principu kontrolisanog eksperimenta. Dakle, ukoliko je bilo potrebno da se neke stvari promene ili da se vidi kako bi nove politike mogle da funkcionišu, Kina bi ograničila vreme, mesto i resurse kako bi se uvidelo da li je ovakva promena dobrodošla. Možda i najpoznatiji eksperiment ove vrste jeste bila Politika „Otvorenih vrata”, koja je omogućila stvaranje specijalnih ekonomskih zona, u kojima su uslovi poslovanja bili potpuno različiti od ostatka Kine. U tom trenutku, jedino je u ovim zonama bio dozvoljen rad inostranim kompanijama pod specijalnim uslovima. Ovakvo postepeno otvaranje Kine za inostrane investicije je trajalo duže vreme i odvijalo se u nekoliko faza. No, dobri rezultati ovih zona su pokazali kolika je dobrobit inostranih investicija za razvoj Kine i koliko je ova politika uspešna. Sličan situacija se desila kada je Kina krenula da ulaže u inostranstvo, ili kada su primenjivane nove mere u oblasti agrarne politike ili digitalizacije. Dakle za svaku promenu se naprave preduslovi, testira se vrednost same ideje/politike/projekta i tek nakon toga se ide na širu upotrebu.
Upravo je slučaj ostrva Hainan, od decembra ove godine, prve velike bescarinske zone na jednom ostrvu, primer kako Kina u okviru svoje nove faze razvoja zasnovane na visokokvalitetnom razvoju i visokom nivou otvaranja ka svetu primenjuje drugačije metode rasta i razvoja.
Ostrvo Heinan, locirano u Južnom kineskom moru već decenijama unazad predstavlja jednu od omiljenih turističkih destinacija turista širom sveta, jer divna klima, lepe plaže i interesantna arhitektura prožeta uticajima istorije pruža odlične mogućnosti za odmor. Bez obzira na geografski položaj i prirodne resurse koje ima, ostrvo Hainan se nije ekonomski razvijalo onom brzinom kojom bi provincijske vlasti želele, tako da je tokom vremena puno rađeno na tome da se omogući bolji razvoj ostrva i život lokalnog stanovništva. Pored mnogobrojnih reformi u instutucionalnom smislu, koje su postepeno dovele do toga da Hainan postane samostalna institucionalna jedinica, te da nije više administrativno u sastavu provincije Guandong, rađeno je na tome da se unapredi i ekonomski razvoj, i da se pored poljoprivrede i turizma razviju i druge grane privređivanja.
Kao i neke druge reforme koje su Kini sprovedene, ni ovde odluka da Hainan postane slobodna carinska zona nije donesena na prečac. Tako je 1988. godine Hainan postao najveća slobodna ekonomska zona u Kini, da bi 2020. godine bio predstavljen plan za stvaranje slobodne carinske zone, a od 18. decembra 2025. godine je odluka o bescarinskoj zoni stupila na snagu. Glavna ideja vezana za primenu ovog sistema jeste da Hainan postane moderni trgovinski centar, i omogući ostrvu bolju integraciju kako u domaću, tako i međunarodnu ekonomiju.
Kao i kod drugih slobodnih carinskih zona i ovde je omogućen lakši način trgovine koji se podstiče kroz potpuno ukinute ili delimično smanjene carine, pojednostavljene su procedure uvoza i izvoza, te je omogućen lakši protok kapitala, robe i usluga. Broj proizvoda koji su potpuno bez carina je sa nekadašnjih 1900 porastao na 6600. Dodatno, ukoliko je poluproizvedena roba uvezena u Hainan, i dodato joj je 30% vrednosti u ovoj zoni, može se izvesti u samu Kinu bez ikakvih carina. Takođe, poreski sistem koji se primenjuje na ostrvu nije isti kao u ostatku Kine i porezi su značajno manji, te je to ujedno jedan od benefita za inostrane investitore da ovde otvore svoje kompanije ili predstavništva. Tako je na primer porez na dohodak od sada 15%, dok je u ostatku Kine 25%. Sa svim ovim olakšicama pogotovo u oblasti trgovine podstiče se i domaći turizam i domaća potrošnja, koje su stubovi nove etape kineskog razvoja.
Bez obzira na to što je većina procedura pojednostavljena da bi se omogućilo da ova bescarinska zona lakše funkcioniše, sa druge strane je preduzet niz mera koje omogućavaju bolju kontrolu same trgovine poput specijalne granične kontrole koja ima za cilj sprečavanje krijumčarenja. Takođe, obrada podataka i digitalizacija rada je sada na višem nivou, omogućavajući ubrzani rad, ali i bolju kontrolu ulaska i izlaska robe.
Novi model razvoja Hainana predstavlja ozbiljan iskorak u razvoju kineske ekonomije, koja je u ovom trenutku van globalnih trendova u kojima sve više jačaju regionalizam i protekcionizam. Kina se naprotiv sve više otvara, i zagovara globalizaciju u kojoj ima mesta za sve i napredak svih. Vreme će pokazati da li će i Heinan pokazati uspeh koji su imale recimo slobodne ekonomske zone početkom osamdesetih, ali svakako u ovom vremenu predstavlja svojevrstan raritet vredan pažnje.
Piše: Dr Katarina Zakić, Viši naučni saradnik,Načelnica Centra za kineske studije,Institut ze međunarodnu politiku i privredu
Prilozi objavljeni u rubrici „Kolumne” odražavaju stavove autora, ne uvek i stavove KMG-a