Za Rebeku, sećanja nisu maglovite slike koje blede s vremenom, već lični arhiv - pažljivo uređen i hronološki složen. Dovoljno je pomenuti joj bilo koji datum i ona će se setiti šta je tog dana radila, kakvo je bilo vreme, pa čak i šta se u tom trenutku dešavalo u svetu. Za nju zaborav ne postoji: svaki dan ostaje uvek dostupan.
Procene su da pamti čak oko 95 odsto sopstvenog života, uključujući i najranije periode detinjstva kojih se većina ljudi uopšte ne seća. U razgovoru za MONDO, Rebeka je pristala da nam pojasni zašto gotovo savršeno pamćenje nije dar kakvim ga mnogi smatraju.
Zbog svog izuzetno retkog stanja, Rebeka ne može da potisne loša iskustva. Neprijatna sećanja, tuga i traume vraćaju se bez najave, u vidu snažnih mentalnih "flešbekova", koji joj odvlače pažnju i remete je u svakodnevnom funkcionisanju. Ponekad, kako sama priznaje, najviše bi volela da može, bar na trenutak - da zaboravi. Ovakva sposobnost za nju predstavlja težak teret, priznaje.
Ona slobodno vreme najradije provodi crtajući, a posebno mesto u njenom svetu zauzima saga o Hari Poteru čiji je veliki obožavalac.
Kako opisujete taj osećaj kada iznova ponovo proživljavate davna sećanja u sadašnjem trenutku?
"Svakog dana doživljavam konstantne flešbekove događaja iz svog života. Ti flešbekovi često su izazvani najsitnijim stvarima, mogu poticati iz srećnih, ali i neprijatnih iskustava iz prošlosti, i nemam nikakvu kontrolu nad njima. Kada se većina ljudi priseća nekog događaja, detalji obično nisu lični u smislu emocija i unutrašnjih misli iz tog vremena. Drugim rečima, ono čega se sećaju uglavnom je viđeno iz spoljašnje perspektive. Međutim, kada neko proživljava događaj, to je emocionalno mnogo intenzivnije i veoma ometajuće. Upravo su takva sećanja za mene najteža za podneti. Proživljavanje nezrelih emocija ili misli iz detinjstva, dok ste odrasla osoba u sadašnjem trenutku, izuzetno je zbunjujuće i iscrpljujuće. Razliku između sećanja i proživljavanja mogu metaforički da opišem ovako: bezlični detalji su poput prazne bojanke, dok su emocije boje koje ispunjavaju crne konture. Upravo emocije oživljavaju uspomene", navodi Rebeka Šerok u razgovoru za MONDO.
Zašto to "izuzetno pamćenje" nije dar kakvim ga mnogi smatraju?
"Mnogi ljudi detaljno pamćenje doživljavaju kao prednost. Koji su, iz vaše perspektive, manje vidljivi izazovi života sa stanjem koje ne dozvoljava da iskustva blede? Ovakva vrsta pamćenja nije tipična, i za to postoji veoma dobar razlog. Nije psihološki zdravo biti u stanju da se zaboravi većina životnih događaja. Zaboravljanje je, u najvećem broju slučajeva, prednost", ističe Rebeka i dodaje:
"Postoje stvari koje moramo da zapamtimo, ali gotovo sve vrste sećanja, koje osobe sa HSAM-om ne mogu da odbace, u suštini je bolje zaboraviti. Negativna iskustva je očigledno bolje zaboraviti, ali čak i sećanja na banalne, svakodnevne događaje mogu biti izuzetno ometajuća. Ta stalna "zatrpanost“ u mom umu ne da mi da zaspim, jer mozak postaje još aktivniji dok je oko mene mrak i tišina. Otkrila sam da mi pomaže slušanje klasične muzike, posebno gudačkih instrumenata, dok misli zamišljam kao note. To me smiruje i omogućava mi da zaspim".
Život pod lupom javnosti i nauke
Da li se vaše razumevanje sopstvenog pamćenja promenilo otkako je postalo predmet naučne i javne pažnje?
"Ovo stanje imam od rođenja, zajedno sa autizmom i opsesivno-kompulzivnim poremećajem, tako da ne znam za drugačiji način života. Tokom školovanja postalo je jasno da se razlikujem od vršnjaka, a kroz godine sam dobijala dijagnoze - autizma, OKP-a, anksioznog poremećaja i HSAM-a. One mi nisu promenile pogled na sebe, ali su donele objašnjenja.Ipak, pažnja javnosti u odraslom dobu bila je teža od same dijagnoze. Uvek sam bežala od reflektora, jer su mi stvarali nelagodu, a dodatno je teško to što me neki ljudi optužuju da lažem. Uprkos tome, nastavila sam da radim kao javni govornik, učesnik u istraživanjima i autor - i HSAM mi je u tome zapravo pomogao", priča nam Rebeka.
Šta javnost najčešće pogrešno razume kada je reč o HSAM-u?
"Ljudi često misle da je posedovanje izuzetno retkog stanja nešto čime bi se trebalo ponositi. Ali kada ste vi ta iznimka, svi nedostaci postaju vidljivi. Što je stanje ređe, to je manje ljudi i resursa koji vam mogu pomoći da s njim živite", zaključuje ona.
BONUS VIDEO:
Zabranjeno preuzimanje dela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
(Mondo)