Slušaj vest

Istraživači Španskog instituta za okeanografiju, u saradnji sa Univerzitetom u Kadizu, dokumentovali su novo potvrđeno pojavljivanje velike bele ajkule (Carcharodon carcharias) u španskim mediteranskim vodama.

Poslednje opažanje i analiza dokumentovanih zapisa od 1862. do 2023. godine potvrđuju stalno, iako retko, prisustvo ove vrste uz obalu Španije. Opažanja se vremenski poklapaju sa migracijama atlantske tune plavorepke (Thunnus thynnus), što ukazuje na zaključak da dostupnost plena može uticati na kretanje velikih belih ajkula.

Novo pojavljivanje velike bele ajkule

Velika bela ajkula jedna je od najpoznatijih i najharizmatičnijih vrsta okeanske megafaune.

Može da naraste i do 6,4 metra, a ponekad i do 6,6 metara. Kao predator u obalnim i otvorenim morskim staništima, ima ključnu ulogu u održavanju ravnoteže u lancima ishrane jer kontroliše populacije plena. Time posredno utiče i na obalne ekosisteme morske trave i algi, koji su važni za kvalitet staništa i vezivanje ugljen-dioksida. Uprkos nekadašnjoj širokoj rasprostranjenosti, broj jedinki ove vrste znatno je opao, pa je Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) svrstava u kategoriju ranjivih vrsta, uz procenjeni pad populacije od 30 do 49 procenata tokom poslednje tri generacije, odnosno oko 159 godina.

Reč je o dugovečnoj vrsti koja može doživeti i do 73 godine. Polnu zrelost dostiže tek pri dužini od oko 4,5 metra, što obuhvata većinu odraslih ženki i polno zrelih mužjaka. Zbog kasnog sazrevanja, generacijski ciklus traje oko 53 godine.

U Sredozemnom moru prisustvo velike bele ajkule uglavnom se zaključivalo na osnovu sporadičnih opažanja, slučajnog ulova i istorijskih zapisa. Nova studija objavljena krajem januara 2026. u naučnom časopisu "Zbornik radova iz ihtiologije i ribarstva“ doprinosi boljem razumevanju rasprostranjenosti vrste jer donosi novi potvrđeni nalaz unutar španskog isključivog privrednog pojasa.

Velika bela ajkula (4).jpg
Foto: Wirestock Creators/Shutterstock

Ribari slučajno ulovili ajkulu

Naime, 20. aprila 2023. lokalni ribari su slučajno u vodama uz istočnu obalu Španije ulovili mladu jedinku velike bele ajkule dužine oko 210 centimetara i mase između 80 i 90 kilograma. Identitet vrste potvrđen je genetskom analizom, što ovaj nalaz čini jednim od retkih proverenih zapisa o velikoj beloj ajkuli u španskim vodama poslednjih decenija. Taj redak susret podstakao je istraživače na detaljan pregled zapisa od 1862. do 2023. godine, što je rezultiralo opsežnom analizom koja pokazuje da populacija velike bele ajkule u Sredozemlju, iako retko uočljiva, i dalje postoji.

"Povod za ovo istraživanje bila je dokumentacija slučajnog ulova za koji smo saznali zahvaljujući dugogodišnjoj bliskoj saradnji sa ribarskim sektorom. Utvrđivanje prisustva mladih jedinki posebno je važno, a pojava mladih primeraka otvara pitanje da li se aktivno razmnožavanje odvija u tom području", ističe vođa istraživanja dr Hose Karlos Baez iz Španskog instituta za okeanografiju.

Kada je reč o stanju populacije, istraživači naglašavaju potrebu za oprezom.

"Sa postojećim podacima ne možemo tvrditi da se mediteranska populacija velike bele ajkule oporavlja. Ovaj novi nalaz pre može odražavati poboljšane sisteme praćenja i razmene informacija nego stvarni porast brojnosti", ističe Baez.

Velika bela ajkula (2).jpg
Foto: Al Carrera/Shutterstock

Prirodni čistači

Iako odrasle jedinke ove vrste mogu predstavljati potencijalnu opasnost za čoveka, napadi ajkula su retki.

S obzirom na pad brojnosti velikih belih ajkula, naučnici ističu važnost daljeg razvoja programa praćenja i očuvanja kako bi se poboljšalo poznavanje te vrste u Sredozemlju, piše Ekovjesnik. Kombinovanjem direktnih opažanja i naprednih metoda praćenja moguće je razviti strategije očuvanja zasnovane na naučnim dokazima.

"Glavna poruka koju želim da prenesem javnosti jeste da ove velike morske životinje imaju ključnu ulogu u morskim ekosistemima. Kao izrazito migratorne pelagične vrste, prenose energiju i hranljive materije na velikim udaljenostima. Deluju kao prirodni čistači jer se hrane lešinama i tako održavaju ekosisteme čistima. Čak i nakon smrti, njihov pad na morsko dno predstavlja važan izvor hrane za dubokomorske zajednice", zaključuje dr Hose Karlos Baez.

Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!

BONUS VIDEO:

02:40
"MALE UBICE POSTAJU PLEN VEĆIH AJKULA!" Stručjak za bezbednost o divljanju maloletnika: HVATA ME JEZA zbog početka školske godine! Izvor: kurir televizija