Kinez Hu Xiao skoro dvadeset godina puškom izvršava smrtne kazne. Nema moralnih nedoumica jer " svi su osuđenici zaslužili ono što su dobili".

"Koristimo pušku, stanemo na oko četiri metra od osuđenog, naciljamo, pritisnemo okidač, i to je to", ležerno kaže Hu, bivši vojnik koji već skoro dve decenije radi posao pravosudnog policajca.

U ovoj branši u principu nema iznenađenja, jer većina zatvorenika osuđenih na smrt je toliko prestravljena onim što ih očekuje da "ni ne može stajati na nogama", a po proceduri ionako kleče na tlu.

"incident" mu se dogodio samo jednom. Jedan je bivši vojnik osuđen za ubistvo ustao i krenuo u trk ka streljačkom stroju, pa su "morali da gađaju metu u pokretu", priseća se Hu, kome je s početka največi problem bio da "ne puca nakrivo" pa da mu se smeju kolege.

Iako se Kina u svetskim okvirima smatra kao zemlja sa najviše državnih egzekucija smrtna kazna je u zemlji obavijena velom tajne.

Većina smaknuća sprovodi se potajno a zvanična statistika ne postoji pa su tu samo procene organizacija za zaštitu ljudskih prava. Prema njihovim izveštajima, kineske vlasti godišnje smaknu po nekoliko hiljada ljudi.

Smrtna kazna je namenjena za čak 55 kaznenih dela, u širokom dijapazonu od ubistava do korupcije, i od seljaka sa sekirom do potpredsednika najveće telekomunikacione kompanije (China Mobile) ili zamenika gradonačelnika.

(MONDO)