Grupa forenzičara analizirala je mumificirano srce engleskog kralja Ričarda I, poznatijeg kao Ričard Lavlje srce, i ustanovila da najživopisniji od svih engleskih vladara ipak nije umro od otrovne strele.
Stanje mumificiranog srca nije dozvolio naučnicima da otkriju uzrok Ričardove smrti, ali su njihovi nalazi, objavljeni u časopisu "Scientific Reports", opovrgli teoriju po kojoj je srednjovekovni kralj, čuven po svojoj neustrašivosti na bojnom polju, umro od uboda otrovne strele.
Zanimljivo je da je Ričarda, kao deo vojske Fridriha Barbarose, 1189. u Raškoj u Nišu dočekao srpski vladar Stefan Nemanja.
Po povratku iz rata je zarobljen pa otkupljen od nemačkoh cara Henriha VI za 100.000 tadašnjih maraka, što je bio jednoipogodišnji prihod engleske krune.
Iako je formalno vladao Engleskom od 1189 - 1199, veći deo života proveo je u Francuskoj, gde je imao porodičan posed Vojvodstvo Akvitaniju, ali i Normandiju i Anžu.
Na svom tlu je ubijen tokom opsade jednog dvorca.
Nakon smrti, Ričardovo telo je rasparčano - što je bio uobičajeni postupak za pripadnike aristokratije u srednjem veku.
Njegova utroba pokopana je u Šalisu, blizu Limoža, u centralnoj Francuskoj, ostatak tela u manastiru Fontevro koji se nalazi nešto severnije, a njegovo srce je balzamovano i sahranjeno u katedrali u Ruanu.
Ostaci njegovog srca - danas male gomile sivo-smeđeg praha, čuvani su u olovnoj kutiji koja je otkrivena tokom iskopina u 19. veku.
Biološka analiza koju je sproveo tim forenzičara i istoričara prvo je detaljno istraživanje Ričardovog srca.
Dr Filip Šarlije, forenzičar sa francuskog Univerziteta Remon Poenkare, izjavio je za BBC da je tim postupio na istovetan način kao i pri obdukciji ekshumiranog tela.
"Obavili smo mikroskopsko posmatranje, toksikološku kao i polensku analizu", kazao je dr Šarlije.
Srce je bilo u previše lošem stanju da bi stručnjaci mogli da utvrde tačan uzrok smrti kralja za kog većina istoričara veruje da je umro od gangrene ili septikemije kao posledice ranjavanja.
Prema drugoj teoriji, Ričard I je umro od uboda strele koja je prethodno bila natopljena otrovom.
Dr Šarlije je naveo da rezultati testova opovrgavaju ovu teoriju.
"Naše toksikološke analize nisu pokazale prisustvo arsenika ili nekog drugog metala. Nismo našli nijedan dokaz da je Ričard Lavlje srce bio otrovan", objasnio je on.
Zahvaljujući ovim analizama, forenzičari su saznali puno o srednjovekovnim tehnikama balzamovanja.
"Biljke i začini koji su korišćeni u procesu balzamovanja su gotovo identični onima koji su upotrebljeni za balzamovanje Isusovog tela", kazao je Šarlije.
Stručnjaci su tokom analiza koristili vrlo mali deo Ričardovog srca.
"Želeli smo da ga sačuvamo za buduće generacije", objasnio je dr Šarlije, dodajući da ovde nije reč samo o uzorcima, već i o ljudskim ostacima koji zaslužuju da se s njima postupa s poštovanjem.
(Tanjug, foto: Beta/AP)