Otisci prstiju kao dokaz u kriminalnim radnjama u Velikoj Britaniji je neoboriv od kako je prva forenzička laboratorija počela sa radom u Škotland Jardu 1901. godine, prenosi "Telegraf".
Forenzičar Majk Silverman koji je predstavio prvi automatizovani sistem za detektovanje otisaka prstiju Metropolitanskoj policiji, tvrdi da su ljudske greške, delimični printovi i lažni otisci dokaz da ova vrsta identifikacije nije pouzdana kao što se veruje.
On je objasnio da još niko nije dokazao da su otisci prstiju jedinstveni pošto članovi porodice mogu imati isti obrazac, odnosno šare.
Takođe, problemi koji se javljaju jesu otisci kod starijih osoba koji se mogu razlikovati od onih iz mlađih dana, jer vremenom koža gubi elastičnost i u retkim slučajevima dešava se da nekim ljudima jagodice na prstima postanu glatke.
"U suštini se ne može dokazati da ne postoje dva ista otiska prstiju. Kada se u obzir uzmu svi detalji, svaka brazda može se zaključiti da ne postoje dva identična otiska, čak i kada bi ga napravili sa istog prsta jedan za drugim", kaže Silverman.
On dodaje da ovakva vrsta dokaza zahteva i stručno ispitivanje kako bi se utvrdilo da li je otisak sa mesta zločina i otisak iz baze podataka uzet sa istog prsta.
U svetu postoje brojni slučajevi u kojima su nevini ljudi pogrešno osuđeni zbog dokaza otisaka prsta, navodi "Telegraf".
