Turski pušači su čvrsto odlučili da ne poštuju zabranu pušenja u barovima i restoranima koja će iduće godine stupiti na snagu, dok antipušačke organizacije, istovremeno, optužuju globalne duvanske kompanije da su se okomile na Tursku kao na svoje ključno tržište.

Turska je osmo po veličini tržište cigareta na svetu, na kojem, kako se procenjuje, puši blizu 60 odsto odraslih muškaraca. Za udeo na njemu se nadmeće šest globalnih proizvodjača cigareta i turska državna kompanija "Tekel".

Svetska zdravstvena organizacija prognozira da će se za nekoliko decenija 80 odsto svih smrtnih slučajeva u svetu kao posledice pušenja desiti u zemljama u razvoju, kakva je Turska, jer je potrošnja duvana u razvijenom svetu u opadanju. Sama Kina učestvuje sa trećinom u ukupnoj svetskoj potrošnji cigareta, podsetila je agencija Rojters.

Antipušačke organizacije se nadaju da će potrošnja duvana u Turskoj opasti najmanje 10 odsto kao rezultat uvodjenja zabrane pušenja u javnim objektima koja stupa na snagu u maju, dok će šira zabrana, koja uključuje barove i restorane, početi da se primenjuje sredinom 2009. godine.

Turska vlada pokušava da izmeni sliku zemlje, kandidata za priključenje Evropskoj uniji, kao raja za pušače. "Puši ko Turčin" je popularna izreka koja se u zapadnim zemljama često koristi da bi se okarakterisali strasni pušači.

Veći broj članica EU, uključujući Italiju, Britaniju i Irsku, uveo je zabranu pušenja na javnim mestima.

U Turskoj će svako ko bude pušio unutar zatvorenog javnog prostora biti kažnjen sa 57 turskih lira (48 dolara), ali turski preduzetnici smatraju da će tu zabranu biti veoma teško primeniti, uprkos kaznama.

"Spustiti roletne i zamandaliti vrata jedini je način da se ovde prestane da puši. Svaki naš posetilac puši", kaže Čengiz Erdogan koji vodi jedan restoran u Ankari, pokazujući glavom na plafon, posiveo od duvanskog dima.

Uprkos pretnji kaznom od 5.000 lira za firme koje budu dozvoljavale pušenje, barovi će nerado sprečavati pušače da zapale zbog bojazni daljeg gubitka mušterija - sve brojnija konzervativna srednja klasa, naime, već u sve većem broju napušta mesta na kojima se služi alkohol, budući da islam zabranjuje alkoholna pića i ne odobrava pušenje.

S obzirom da se tursko nacionalno piće rakija obično služi uz čašu vode, Erdogan se žali da će Turcima biti veoma teško da puše napolju. "Ne možete izaći napolje sa dve čaše u jednoj ruci i cigaretom u drugoj. To će omesti razgovor i pokvariti vam veče", kaže on.

Uprkos antipušačkim kampanjama, potrošnja cigareta u Turskoj raste 1-1,5 odsto godišnje, u poredjenju sa četiri odsto u Kini.

Antipušačke grupacije ističu da su medjunarodne duvanske kompanije u prošlosti odabrale Bliski istok kao glavno tržište i na njega distribuirale besplatne cigarete kako bi ih promovisale. Zabrana će biti jedini način da se spreči razorni uticaj pušenja na tursko društvo, ističu one.

"Uticaj cigareta u Turskoj je gori od terora. U našoj zemlji svake godine umre 117.000 ljudi zbog cigareta, a gubici zbog bolesti izazvanih pušenjem dostižu 2,5 milijardi dolara godišnje", ukazao je Šemsetin Toprak iz turskog Društva trezvenjaka.

On okrivljuje proizvodjače cigareta zbog testiranja svojih proizvoda u Turskoj, ukazujući da američka kompanija "Filip Moris" (Philip Morris) po prvi put uvodi na tursko tržište cigarete s povećanim sadržajem nikotina i kraće dužine kako bi se prilagodio predstojećoj zabrani.

"Moj narod služi kao zamorče. Amerika i Evropa su shvatile opasnost, pa su se duvanske kompanije okrenule zemljama u razvoju, kakva je naša", kaže Toprak.

"Filip Moris internešenel" (International) je saopštio da su njegove cigarete "marlboro intens" (Intense), koje je u novembru uveo na tursko tržište, u skladu sa svim propisima.

"Nivoi katrana i nikotina u cigaretama 'marlboro intens' su, prema turskim propisima, ispod propisane količine za katran, nikotin i ugljenmonoksid", rekao je portparol kompanije Ričard Džems (Rićard James) i dodao da se mnoge marke "Filipa Morisa" i vrste "marlboroa" koje se ne prodaju u Turskoj nalaze na tržištima drugih zemalja.

Mnogi pušači su svesni upozorenja aktivista protiv pušenja i posledica te štetne navike po njihovo zdravlje, ali su i pored toga radi da nastave da puše dokle god mogu.

Gradjevinski radnik Mustafa Ozkoč počeo je da puši kada mu je bilo 13 godina i sada, sa 49 godina, još uvek puši tri pakle dnevno.

"Ako vlada želi da primeni ovu zabranu, mora da zatvori fabrike cigareta. Čak i tada ću sam praviti cigarete i nastaviti da pušim", kaže Ozkoč, sedeći u čajdžinici prepunoj uglavnom muškarcima bez posla ili penzionerima.

Štetan uticaj pušenja po zdravlje ne predstavlja brigu za mnoge Turke.

"Sve što smo imali uzeto nam je. Ovo je jedini užitak koji mi je ostao", jada se Ozkoč, pokazujući svoju cigaretu. Čovek koji sedi u društvu s njim kaže da nikada neće pušiti napolju, kako nalaže zakon, i nikada neće plaćati kaznu.

"Nemam novca da bih platio kaznu. Hoće li mi zbog toga uzeti dušu?", zapitao je on.

(Tanjug)