Vlada Severne Koreje sve češće pribegava smrtnoj kazni, čak i za one koji budu uhvaćeni kako gledaju strane filmove i serije, pokazuje novo opsežno izveštaj Ujedinjenih nacija.
Ova izolovana diktatura, gotovo potpuno odsečena od ostatka sveta, sve više prisiljava svoje građane na prinudan rad i dodatno im ograničava osnovne slobode, navodi se u izveštaju koji prenosi BBC. Kancelarija UN-a za ljudska prava utvrdila je da je u poslednjih deset godina režim znatno pooštrio kontrolu nad svim aspektima života stanovništva.
"Nijedan drugi narod danas ne živi pod ovakvim restrikcijama", zaključuje se u izveštaju, uz napomenu da je nadzor postao "sveprisutan", dobrim delom zahvaljujući tehnološkom napretku. Visoki komesar UN-a za ljudska prava, Volker Turk, upozorio je da, ukoliko se ovakva situacija nastavi, građani Severne Koreje mogu očekivati još veće patnje, brutalnu represiju i život u konstantnom strahu, što je, kako kaže, njihova svakodnevica već godinama.
"Smrtna kazna se koristi sve učestalije"
Izveštaj, koji se oslanja na više od 300 intervjua sa osobama koje su u poslednjih deset godina uspele da pobegnu iz Severne Koreje, otkriva da se smrtna kazna sada koristi daleko češće nego ranije. Od 2015. godine, režim je usvojio najmanje šest novih zakona koji omogućavaju izricanje smrtne kazne za različite prekršaje.
Jedan od njih je i gledanje ili deljenje stranih medijskih sadržaja, poput filmova i televizijskih drama, što režim Kim Džong-una smatra ozbiljnom pretnjom, jer nastoji da građanima maksimalno ograniči pristup spoljnim informacijama.
Bivši građani Severne Koreje ispričali su istražiteljima UN-a da je od 2020. godine zabeležen porast javnih pogubljenja zbog deljenja stranog medijskog sadržaja.
Prema njihovim rečima, egzekucije se obavljaju javno, streljanjem, i to sa jasnom namerom, da uplaše narod i spreče dalje kršenje strogih zakona.
Pogubljenja zbog južnokorejskih filmova i serija
Kang Gjuri, koja je pobegla iz zemlje 2023. godine, ispričala je za BBC da su troje njenih prijatelja pogubljeni nakon što su uhvaćeni sa južnokorejskim sadržajem. Prisustvovala je suđenju jednom od njih, mladiću od 23 godine, koji je, kako kaže, osuđen na smrtnu kaznu.
"Sudio mu je isti sud koji je tada procesuirao i dilere droge. Sada se ti prestupi tretiraju isto", rekla je ona i dodala da su ljudi, naročito od 2020. godine, počeli da osećaju sve veći strah.
Ova iskustva su potpuno suprotna očekivanjima koja su mnogi građani imali kada je Kim Džong-un preuzeo vlast 2011. godine. Mnogi su tada, prema rečima begunaca, gajili nadu da će život krenuti nabolje, jer je Kim obećavao da narod više neće morati da "zateže kaiš", što je značilo da će biti više hrane i bolji životni uslovi.
Takođe je obećavao ekonomski razvoj zemlje, i to paralelno s unapređenjem nuklearnog programa koji, prema režimu, služi za zaštitu države. Međutim, umesto poboljšanja, građani su svedoci sve brutalnije represije, gladovanja i straha.
"To je oblik kontrole usmeren na uklanjanje i najmanjih tragova nezadovoljstva ili prigovora", izjavio je jedan sagovornik izveštaja, pod uslovom anonimnosti.
Sve veći obim prinudnog rada
Izveštaj UN-a takođe otkriva da vlasti Severne Koreje sve češće koriste prinudni rad, više nego pre deset godina.
Siromašni građani, posebno mladi iz nižih slojeva društva, regrutuju se u takozvane "udarne brigade" koje se raspoređuju na teške fizičke poslove, uključujući rad na gradilištima i u rudnicima. Iako se mnogi nadaju da će ovim putem unaprediti svoj društveni status, realnost je daleko mračnija, uslovi su izuzetno opasni, a smrtni slučajevi nisu retkost.
Umesto da poboljša bezbednost radnika, režim smrt na radu prikazuje kao "žrtvu za vođu" i slavi poginule kao heroje koji su dali život za Kim Džong-una i državu.
Ova najnovija saznanja nadovezuju se na ključno izveštaj UN-ove komisije iz 2014. godine, koji je prvi put zvanično zaključio da vlasti Severne Koreje sprovode zločine protiv čovečnosti.
Najteža kršenja ljudskih prava i dalje se dešavaju u zloglasnim političkim zatvorima, gde ljudi mogu biti zatvoreni doživotno, bez suđenja, objašnjenja ili mogućnosti da ikada više stupe u kontakt sa spoljnim svetom. Mnogi tamo jednostavno nestanu.
Novo izveštaj iz 2025. godine potvrđuje da najmanje četiri takva logora i dalje funkcionišu. U međuvremenu, i u "običnim" zatvorima zatvorenici su i dalje izloženi mučenju, zlostavljanju i nehumanim uslovima.
Brojni begunci svedočili su da su lično videli zatvorenike kako umiru zbog lošeg postupanja, prekomernog fizičkog rada i hronične neuhranjenosti.
Iako su Ujedinjene nacije primetile "ograničena poboljšanja", među kojima je i blago smanjenje fizičkog nasilja od strane čuvara, stanje u zatvorima ostaje duboko zabrinjavajuće.
BONUS VIDEO:
(MONDO/Index)