Šef kabineta predsednika Ukrajine Andrij Jermak, bliski saradnik Volodimira Zelenskog, poslednjih godina je akumulirao moć kakva se retko viđa u modernoj Ukrajini.
Iako ga građani nikada nisu birali na tu funkciju i ne uživa široku podršku, njegovi kritičari tvrde da je faktički postao drugi čovek države - a sada, nakon najvećeg korupcionaškog skandala Zelenskog mandata, nalazi se pod sve većim pritiskom da se povuče, piše Kijevski independent.
Jermak utiče na odluke u parlamentu, vladi i ključnim državnim telima, kontroliše pristup predsedniku i centralna je figura u mnogim diplomatskim procesima.
Ukrajinski i zapadni zvaničnici ga opisuju kao osobu koja želi da ima uvid i uticaj na gotovo svaki važan proces u zemlji, ali istovremeno uživa veoma nizak nivo javnog poverenja i skeptičan odnos prema partnerima u Briselu i Vašingtonu.
Najveći test njegove moći došao je sa nedavnim antikorupcijskim istragama koje su zahvatile uži krug oko Zelenskog. Iako Jermak nije među osumnjičenima, više izvora tvrdi da se njegovo ime pojavljuje u istrazi i da je teško zamisliti tako veliku šemu koja funkcioniše bez njegovog znanja.
Korupcijski skandal i luksuzne vile
Nacionalni biro za borbu protiv korupcije objavio je snimak koji navodno prikazuje predsednikove prijatelje i visoke zvaničnike kako primaju mito i peru novac kroz vladine ugovore, u šemi vrednoj više od 100 miliona dolara. Navodni organizator je Timur Mindič, dugogodišnji partner Volodimira Zelenskog u produkcijskoj kući Kvartal 95, koji je Jermaka nazvao svojim prijateljem. Mindič je pobegao iz zemlje pre hapšenja.
Prema izvorima iz policije, deo novca je navodno iskorišćen za izgradnju četiri luksuzne vile u blizini Kijeva pod nadzorom bivšeg zamenika premijera Oleksija Černišova, pri čemu je jedna kuća, tvrdi izvor, bila namenjena Jermaku. Korupcijski skandali godinama prate njegovu kancelariju: bivši poslanik Andrij Smirnov optužen je za nezakonito bogaćenje i podmićivanje, a drugi bliski saradnici su pod istragom zbog sumnje na korupciju.
Za Jermakove kritičare, ova nespremnost predsedničkog kabineta da se odlučno obračuna sa optuženim zvaničnicima pokazuje, u najmanju ruku, toleranciju prema korupciji, a potencijalno i njegovo lično učešće u mrežama uticaja i pogodovanja.
Zašto je Jermak nezamenljiv za Zelenskog
Jermakov uspon je povezan sa ličnim poverenjem predsednika. Bivši advokat i producent bez političkog iskustva, ušao je u politiku zahvaljujući poznanstvu sa Zelenskim koje datira još iz 2010. godine. U Kijevu ga opisuju kao savršenog izvršioca: nekoga ko preuzima zadatke van svog formalnog dometa i osigurava da se predsednikova volja sprovodi bez ikakvih izazova.
Analitičari i bivši zaposleni u predsedničkom kabinetu kažu da je Jermak izgradio uticaj držeći Zelenskog u "psihološki udobnom“ okruženju - on preuzima odgovornost, ublažava kritike i uklanja ljude koji bi mu se mogli suprotstaviti ili zaseniti predsednika.
U praksi, Zelenski postavlja političke ciljeve, a Jermak upravlja operativnim aspektima - od kadrovskih odluka do pregovora sa međunarodnim partnerima. Više izvora ga opisuje kao "glavno dugme na daljinskom upravljaču" predsednika i tvrde da je Jermak de fakto drugi centar moći u zemlji.
Istovremeno, njegova lična nepopularnost ga čini zavisnim od Zelenskog: ankete pokazuju da mu veruje samo oko 17 odsto građana, dok mu više od dve trećine ne veruje.
Monopol nad institucijama
Velika parlamentarna većina stranke Sluga naroda nakon izbora 2019. i ratna ovlašćenja uvedena nakon ruske sveobuhvatne invazije 2022. godine stvorili su okvir u kojem Kancelarija predsednika ima gotovo potpunu kontrolu nad političkim sistemom. Opozicija tvrdi da parlament i vlada često samo potvrđuju odluke koje su već dogovorene u Kancelariji predsednika.
Kadrovi bliski Jermaku vode ključne institucije - od vlade i ministarstava do poreskih, carinskih i regulatornih organa. Nova premijerka Julija Sviridenko, koja je zamenila Denisa Šmihalja, ranije je bila njegova zamenica i smatra se njegovom osobom od najvećeg poverenja. Prema rečima ukrajinskih istraživača i predstavnika opozicije, sličan uticaj ima i na Antimonopolski komitet i Fond državne imovine.
Ova koncentracija moći izazvala je rastuće nezadovoljstvo unutar vladajuće stranke, posebno nakon najnovijeg skandala. Delovi frakcije Sluge naroda sada otvoreno govore da bi Jermakova ostavka bila signal za smirivanje tenzija i početak političke "rehabilitacije" sistema.
Kontrola represivnog aparata
Kritičari takođe upozoravaju i na uticaj Kancelarije predsednika na organe za sprovođenje zakona i pravosuđe. Centralna figura u ovom segmentu je Jermakov zamenik Oleh Tatarov, koga aktivisti za borbu protiv korupcije povezuju sa Državnim istražnim biroom, Nacionalnom policijom i Službom bezbednosti Ukrajine.
Iako je protiv Tatarova ranije bio vođen slučaj zbog navodnog podmićivanja, postupak je obustavljen i uprkos protestima i međunarodnom pritisku, on je ostao na vrhu sistema. Izvori kažu da su i Zelenski i Jermak verovali da je Tatarov jedini dovoljno "vešt" da kontroliše policijski i pravosudni aparat u njihovom interesu.
Istovremeno, Jermak je pokušao da ojača nadzor nad institucijama koje su stvorene pod pritiskom Zapada, kao što su Nacionalni biro za borbu protiv korupcije (NABU) i Specijalizovano tužilaštvo za borbu protiv korupcije. Ovog leta, pretresi u NABU-u i zakon kojim se kancelarija privremeno potčinjava politički imenovanom glavnom tužiocu izazvali su snažne proteste i oštar pritisak iz Brisela, nakon čega su neke od mera povučene.
Spoljna politika i sukobi sa Zapadom
Jermak je tokom rata dodatno proširio svoj uticaj u spoljnoj politici. Vodio je pregovore sa Rusijom u ranim fazama svog mandata, a nakon početka sveobuhvatne invazije, postao je ključni kanal komunikacije sa Vašingtonom i evropskim prestonicama.
Ali ovaj pristup sve više izaziva otpor. Prema diplomatskim izvorima, Jermak nije posebno popularan u Briselu i SAD, a neki američki zvaničnici, prema pisanju Politika, smatrali su ga slabo informisanim o američkoj politici i preterano zahtevnim.
Nakon promene američke administracije i povratka Donalda Trampa u Belu kuću, članovi njegovog tima su navodno izbegavali direktan kontakt sa Jermakom, koji se u Vašingtonu doživljava kao previše vezan za svoj raniji odnos sa Džoom Bajdenom i njegovim savetnicima.
Uprkos tome, Zelenski ga i dalje šalje na ključne međunarodne sastanke, od Turske do Velike Britanije i SAD, što je postalo predmet ironije u Kijevu - mnogi se pitaju zašto upravljanje tako osetljivim odnosima ostaje u rukama osobe koja uživa sve slabiji kredibilitet među ključnim saveznicima.
Uklanjanje potencijalnih rivala
Jermakova pozicija je takođe ojačana sistematskim uklanjanjem svakoga ko je mogao da razvije nezavisnu političku težinu. Među njima je bio i bivši vrhovni komandant vojske Valerij Zalužni, koji je smenjen 2024. godine i poslat za ambasadora u Ujedinjeno Kraljevstvo nakon što je postao veoma popularan i doživljavan kao mogući rival Zelenskom.
Slična sudbina zadesila je i bivšeg ministra infrastrukture Aleksandra Kubrakova, koji je smatran potencijalnim kandidatom za premijera, ali je smenjen nakon što je pokazao preteranu autonomiju i održavao direktne kontakte sa zapadnim ambasadama.
Aktivisti za borbu protiv korupcije i neki predstavnici upozoravaju da se u takvom sistemu krug savetnika oko predsednika suzio na samo nekoliko ljudi, sa Jermakom u centru. Posledica je, kažu, da "razmišljanje u predsednikovoj glavi oblikuje jedna osoba", što, u kombinaciji sa ratnim moćima i slabošću institucija, stvara veoma rizičan model upravljanja zemljom.
Da li će Jermak zaista otići, za sada je otvoreno pitanje. Neki od sagovornika kijevskog "Indipendenta" uvereni su da Zelenski neće lako odustati od čoveka koji je godinama bio njegov ključni operativac.
Ali nakon što je korupcionaški skandal zahvatio ljude na samom vrhu, pritisak da se promeni struktura moći u Kijevu nikada nije bio veći, a Jermak se prvi put ozbiljno pominje kao neko čiji odlazak postaje politički uslov za opstanak sistema.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite nam komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: