Čokolada se danas opisuje kao "klimatski barometar", jer ekstremni vremenski uslovi ozbiljno ugrožavaju budućnost kakaa.
Oko 60 odsto svetske proizvodnje kakaa dolazi iz zapadne Afrike, uglavnom iz vlažnih zemalja poput Obale Slonovače i Gane, gde se visoke temperature i obilne padavine smenjuju sa kratkim sušnim periodima.
Međutim, u poslednje dve godine proizvodnja kakaa pala je i do 40 odsto, što je dovelo do toga da cene čokolade skoče na nivoe "neviđene još od 1970-ih godina", dok stručnjaci upozoravaju na mogućnost "sveta bez kakaa do 2050. godine".
Šta stoji iza krize kakaa?
Postoji više razloga koji se dovode u vezu sa krizom u proizvodnji čokolade. U ranijim izveštajima kao uzroci su pominjani "ilegalna eksploatacija zlata", "stara stabla kakaa", pa čak i "krijumčarenje kakaa", ali nova istraživanja ukazuju da je glavni problem "ekstremna nestabilnost padavina".
Institut Salata za klimu i održivost pri Harvard univerzitetu navodi da osetljivost kakaa na vremenske prilike "nije nova pojava", ali da klimatske promene "pojačavaju intenzitet obilnih padavina" kako temperature rastu.
"Osnovni fizički procesi su jednostavni: toplija atmosfera može da zadrži više vlage, što dodatno pojačava ekstremne padavine", navode istraživači.
Za svaki porast temperature vazduha od 1 stepen Celzijusa, atmosfera može da zadrži oko sedam odsto više vlage, što dovodi do snažnijih i učestalijih pljuskova.
"To uzrokuje zadržavanje vode u zemljištu, eroziju tla i stvara uslove pogodne za razvoj gljivičnih bolesti", upozoravaju naučnici.
Da li postoji spas za čokoladu?
U pokušaju da odgovore na ovu klimatski izazvanu krizu, naučnici sa Nacionalnog univerziteta u Singapuru započeli su potragu za alternativom kakau.
Njihov fokus usmeren je na "rogač", biljku otpornu na sušu koja raste u mediteranskim regionima i koja sve više privlači pažnju kao "obećavajuća zamena za kakao".
Za razliku od kakaa, rogač uspeva u toplim i sušnim klimama, zahteva minimalne količine vode i može da preživi dugotrajne suše. Nakon pečenja, oslobađa "jedinstvenu aromu" koja podseća na kakao, ali njegov ukus još uvek nije u potpunosti odgovarao očekivanjima potrošača.
Kako je poboljšan ukus rogača?
Kako bi rešili taj problem, istraživači su razvili dve metode za modifikaciju ukusa, koristeći enzime kako bi "povećali gorčinu i istovremeno pojačali slatkoću".
Enzimski tretman opisan je kao "jednostavan i čist proces", koji zahteva minimalnu obradu, za razliku od drugih metoda koje uključuju upotrebu agresivnih hemikalija, poput hlorovodonične kiseline.
Zahvaljujući poboljšanom profilu ukusa, istraživači veruju da bi proizvođači mogli češće da koriste rogač u proizvodima koji se tradicionalno prave od kakaa, kao što su čokoladne table, kakao-prah, malt napici i drugi proizvodi na bazi kakaa.
Ako bi se ove tehnike primenile u širokoj proizvodnji, mogle bi "značajno da smanje zavisnost čokoladne industrije od kakaa", čineći lance snabdevanja otpornijim na klimatske promene i bolesti useva.
"Ne pokušavamo da kopiramo kakao"
"Naše istraživanje nije samo pokušaj da se replicira ukus kakaa, već da se diversifikuju sastojci koje koristimo za pravljenje čokoladnih alternativa", rekao je Manfred Ku, prvi autor naučnog rada.
"Okretanjem izdržljivim, klimatski otpornim biljkama poput rogača, možemo pomoći industriji da se prilagodi ekološkim izazovima, a potrošačima ponuditi proizvod u kojem će uživati", dodao je on.
BONUS VIDEO:
(Euronews/Mondo)