Od nilskih konja u Kolumbiji do kajmana u Kini, istraživači u Berlin identifikovali su ukupno 93 vrste „megafaune“ među slatkovodnim životinjama koje su unesene van svog prirodnog staništa i koje narušavaju krhke ekosisteme novih sredina.
To predstavlja skoro polovinu (43%) od ukupno 216 vrsta težih od 30 kilograma obuhvaćenih studijom, saopštio je Leibniz Institute for Freshwater Ecology and Inland Fisheries (IGB). Rezultati su objavljeni u naučnom časopisu One Earth.
Tim istraživača utvrdio je da ovakva unošenja utiču na 142 države i regiona na svim kontinentima osim Antarktika. Sjedinjene Američke Države imaju najveći broj unetih vrsta slatkovodne megafaune – 52. Slede Kina sa 28, Kanada sa 23, Rusija sa 19 i Belgija sa 18. Nemačka je odmah iza sa 17 invazivnih vrsta.
Za razliku od manjih životinja, koje često neprimetno ulaze u nova vodena staništa – na primer preko trupova brodova ili migracijom ptica – velike životinje se obično uvode namerno, često zbog očekivanih ekonomskih koristi.
Studija pokazuje da od 59 stranih velikih slatkovodnih životinja za koje su zabeležene koristi, 26 takođe ima negativne posledice – gotovo polovina. To je posebno slučaj kod velikih vrsta riba kao što su šaran, losos i som.
Kao primer naučnici navode nilskog grgeča (Nile perch) u Viktorijino jezero u Afrika, gde je ova vrsta uvedena 1960-ih kako bi pomogla lokalnoj ribarskoj industriji.
Umesto toga, brzo širenje ovog predatora, koji može težiti i do 200 kilograma, desetkovalo je lokalne populacije riba. Mnogi ribari su izgubili izvor prihoda, a istraživači navode da je hronična pothranjenost među decom i majkama u okolnim zajednicama porasla.
BONUS VIDEO: