Jutros su ukrajinske društvene mreže i mediji bili preplavljeni objavama i fotografijama sa ruskih Telegram kanala.
Stanovnici Sankt Peterburga, drugog po važnosti grada Ruske Federacije i rodnog grada Vladimira Putina, masovno su na društvenim mrežama objavljivali fotografije i snimke ukrajinskih bespilotnih letelica koje su, kao na paradi, polako preletale različite delove Sankt Peterburga i pogodile tamošnji naftni terminal.
Doslovno u roku od nekoliko sati, Robert "Mađar" Brovdi, komandant ukrajinskih Snaga bespilotnih sistema, objavio je na svojoj stranici snimak na kojem ukrajinski dron mirno i nesmetano pogađa rusku raketnu korvetu "Bojkij" direktno u doku ključne baze ruske mornarice u Kronštatu.
Reč je o praktično novom brodu projekta 20380, trećoj korveti Baltičke flote, koja je u februaru 2026. godine poslata na planirani remont nakon praćenja tankera ruske "flote iz senke".
Kako su već saopštili ukrajinski zvanični izvori, u noći između 2. i 3. juna 2026. godine Snage bespilotnih sistema (SBS), u saradnji sa Snagama za specijalne operacije (SSO), Službom bezbednosti Ukrajine (SBU) i Glavnom obaveštajnom upravom (GUR), izvele su složenu operaciju duboko na teritoriji Ruske Federacije, koristeći dalekometne bespilotne letelice-kamikaze tipa AN-196 "Ljuti" i FP-1.
Glavna meta napada bilo je akcionarsko društvo "Peterburški naftni terminal" u Sankt Peterburgu. Istovremeno su zabeleženi uspešni napadi na vojnu fabriku "Progres" u gradu Mičurinsku, specijalizovanu za proizvodnju mikroelektronike za borbenu avijaciju i raketno naoružanje, kao i udari na ratne brodove Baltičke flote u luci Kronštat.
U Sankt Peterburgu je operacija postigla potpuno taktičko iznenađenje: civilni sistem uzbunjivanja nije reagovao, vazdušna opasnost nije proglašena, a reakcija ostataka protivvazdušne odbrane svela se na haotičnu i neefikasnu paljbu iz mitraljeza uz lokalne prekide interneta.
Izbor ciljeva
Akcionarsko društvo "Peterburški naftni terminal" prvorazredni je strateški cilj najvišeg ranga i nalazi se u registru subjekata prirodnih monopola Ruske Federacije još od 2000. godine.
Objekat se prostire na ukupnoj površini od 37 hektara, sadrži 21 vertikalni rezervoar za skladištenje lakih i teških naftnih derivata, a njegov nominalni kapacitet iznosi 12,5 miliona tona godišnje. Prihodi kompanije za finansijsku 2024. godinu iznosili su gotovo 9 milijardi rubalja, odnosno između 100 i 120 miliona američkih dolara.
Terminal ima ulogu glavnog rezervnog logističkog čvorišta za izvoz ruske sirove nafte i naftnih derivata u baltičkom regionu, akumulirajući zalihe u slučaju tehnoloških ili vojnih zastoja susednih čvorišta u Ust-Lugi i Primorsku.
Snimci potvrđuju najmanje četiri direktna pogotka bespilotnih letelica FP-1 u zonu rezervoara. Uspeh ovog napada direktna je posledica kritične iscrpljenosti ruskog sistema protivvazdušne odbrane.
Tokom poslednjih pet meseci Odbrambene snage Ukrajine sistematski su uništavale između 30 i 40 radarskih stanica i protivvazdušnih raketnih sistema mesečno, što je potvrđeno video-snimcima. Ukupni gubici protivnika u ovom periodu dostigli su između 160 i 180 jedinica protivvazdušne odbrane.
Pošto su radarske stanice visokotehnološka i specijalizovana sredstva sa dugim proizvodnim ciklusom - ruska vojna industrija sposobna je da proizvede tek nekoliko komada godišnje, za razliku od sistema "Pancir", koji se proizvode tempom do dva komada mesečno - u vazdušnom prostoru Ruske Federacije stvorene su ozbiljne rupe.
Ruski specijalizovani izvori zvanično su priznali da je njihova protivvazdušna odbrana postala "tačkasta" i nesposobna da zaštiti čak i strateške objekte.
Apsurdnost i nemoć situacije dodatno naglašavaju njihovi pozivi vlasnicima naftnih skladišta da o sopstvenom trošku angažuju "veterane specijalne vojne operacije" sa automatskim puškama radi čuvanja neba, što predstavlja de fakto priznanje potpune kapitulacije državnog sistema protivvazdušne odbrane.
Simbolički i geopolitički značaj
Napad ima ogroman simbolički i geopolitički značaj jer je izveden upravo na dan početka Međunarodnog ekonomskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF 2026), 3. juna.
Kremlj je ovaj događaj predstavio kao sredstvo za demonstraciju slamanja međunarodne izolacije, na kojem su se prvi put posle osam godina pojavile strane delegacije: predstavnici Kine, poslanik proruske nemačke stranke "Alternativa za Nemačku" (AfD) Ulrih Zinger, kao i predstavnik američke komisije kojeg je imenovao Donald Tramp, Rodni Kuk.
Ruska propaganda pripremala je veliki medijski spektakl o obnovi poslovnog dijaloga.
Umesto toga, međunarodna zajednica i strani investitori dobili su direktan prenos zapaljenog strateškog naftnog objekta svega nekoliko kilometara od kongresno-izložbenog centra "Ekspoforum".
Ukrajinski dronovi jasno su pokazali da ulaganje u Rusiju predstavlja ulaganje u sistem koji nije sposoban da zaštiti sopstvenu kritičnu infrastrukturu čak ni u regionu koji ima posebno simbolično značenje za Vladimira Putina.
Nakon praktičnog izbacivanja iz funkcije terminala u Tuapseu i redovnih udara na Novorosijsk (Šešaris), baltički bok Rusije zvanično je ostao nezaštićen.
Sledeća faza razvoja ukrajinske strategije jeste sistematsko i koncentrisano uništavanje svih deset ključnih izvoznih luka Ruske Federacije na Baltičkom, Crnom i Azovskom moru, uključujući Ust-Lugu, Primorsk, Visock, Tamanj, Kavkaz, Temrjuk i Taganrog.
S obzirom na to da ruska industrija nije sposobna da nadoknadi ni 20 odsto trenutnih gubitaka sredstava protivvazdušne odbrane, ovi objekti će planski biti pretvarani u staro gvožđe.
Konačni rezultat ove sistematske kampanje biće potpuna paraliza lučke logistike, zaustavljanje deviznih prihoda od prodaje nafte, a potom i prebacivanje koncentrisanih udara na unutrašnju energetsku mrežu industrijskih regiona, što će dovesti do nepovratnog kolapsa ruske vojne mašinerije.
"Specijalna vojna operacija traje upravo zato da ne bi bilo napada poput ovog na Sankt Peterburg", izjavio je portparol Kremlja Dmitrij Peskov.
Retoričko pitanje glasi: da li su se ovakvi udari po Rusiji dešavali pre početka invazije punog obima na Ukrajinu?
BONUS VIDEO: