Naučna zajednica izrazila je duboku zabrinutost nakon što su ranije ovog meseca, u razmaku od samo nedelju dana, na Grenlandu izbila dva velika požara. Satelitski snimci otkrili su da je prvi požar buknuo 14. i 15. juna u blizini Sisimiuta, drugog po veličini grenlandskog grada, dok je druga vatrena stihija 17. juna pogodila Kujalek, region na samom južnom rubu ostrva.
Iako je veći deo Grenlanda prekriven masivnim ledenim pokrivačem, značajan deo kopna ostaje bez leda i prekriven je tundrom. Požari vegetacije na tim područjima istorijski su bili prava retkost, ali u poslednje vreme postaju sve učestalija pojava.
Izbijanje čak dva požara ovako rano, na samom početku leta, smatra se izuzetno neuobičajenim fenomenom.
"Požari vegetacije na visokim severnim geografskim širinama češći su u julu i avgustu", upozorava dr Mark Parington, viši naučnik u Službi za nadzor atmosfere Kopernikus (CAMS).
Suša na severu i ljudski faktor
Sonja Dijaz, naučnica sa Univerziteta u Helsinkiju koja je sprovela istraživanja na Grenlandu nakon velikog požara 2019. godine, navodi da ovakav tajming deluje prilično šokantno.
"Vlažni uslovi i sneg ne pogoduju paljenju i širenju požara. Uslovi moraju biti dovoljno topli i suvi", objašnjava Dijaz.
Glavni uzrok ove rane zapaljivosti tla leži u izraženom nedostatku padavina tokom proteklih meseci. Inunguak Eigil Lundblad, rukovodilac kriznog štaba za opštinu Kekata, potvrdio je da su tamošnji požari izbili nakon što je "neko neoprezno koristio vatru. Ove zime nismo imali mnogo snega, a zatim je usledilo vrlo malo padavina, zbog čega imamo izrazito suvo tlo".
Slična situacija zabeležena je i na jugu ostrva, gde su meteorološki uslovi stvorili tempiranu bombu. Miki Sikemsen, rukovodilac kriznog štaba za opštinu Kujalek, izjavio je da neposredni uzrok tamošnjeg požara još nije utvrđen, ali je dodao:
"Vremenski uslovi na ovom području ove godine bili su neuobičajeno suvi i nismo zabeležili nikakve značajnije padavine od maja, što je vegetaciju učinilo veoma suvom i lako zapaljivom", piše The Gardijan.
Otpuštanje prastarog ugljenika iz tundre
Sa njim se slaže i antropolog Pele Tajsner, vanredni profesor na Univerzitetu Grenlanda, koji ističe da zbog ekstremne isušenosti tla "možemo očekivati još požara".
Naučne analize jasno pokazuju dramatičan trend ubrzavanja ovog problema, jer u periodu od 1995. do 2007. godine nije zabeležen nijedan jedini požar, dok je od 2008. do 2020. registrovan čak 21 odvojeni požarni događaj.
Klimatske promene zagrejale su Arktik čak četiri puta brže od ostatka planete. Parington navodi da podaci Kopernikusa pokazuju „anomalno visoke“ temperature vazduha koje vegetaciju čine znatno podložnijom gorenju, uz napomenu:
"Međutim, požarima je i dalje potreban izvor paljenja."
Vatra koja gori u tresetnom tlu arktičke tundre izbacuje ogromne količine ugljenika u atmosferu. Istraživanje Sonje Dijaz sugeriše da je reč o veoma starom ugljeniku koji je bio zarobljen u zemlji stotinama, pa čak i hiljadama godina, a oslobođena količina po kvadratnom metru mnogo je veća nego što je ranije prijavljivano za druge požare u tundri.
Njen suprug Lukas Dijaz, inženjer zaštite životne sredine, priznaje da ga je cela priča odmah asocirala na televizijsku seriju „Igra prestola“ kada je ugledao oglas za projekat "Vatra u zemlji leda".
"Opšta slika koju ljudi imaju o Grenlandu jeste da je to zemlja leda, i to je tačno. Veći deo Grenlanda zaista je prekriven ledom, ali postoje regioni bez leda prekriveni tundrom. Oni mogu da se zapale i izgore", ističe Dijaz.
Ovaj par naučnika prikupljao je podatke na terenu kako bi unapredio globalne modele požara koji trenutno uopšte ne obuhvataju arktičke specifičnosti.
Ekstremni uslovi postaju sve češći zbog zagađenja izazvanog fosilnim gorivima, što je do sada zagrejalo planetu za 1,3 stepena Celzijusa.
"To ne znači da će svake godine biti sve gore i da ćemo imati sve više i više požara svake godine. Ali ono što vidimo jeste da se opšti uslovi koji stvaraju okruženje podložno požarima neprestano pogoršavaju", zaključuje Lukas Dijaz.
BONUS VIDEO:
(Dnevno/MONDO)