Klimatske promene postale su sastavni deo naših života, a uključuju i snažne letnje oluje koje po pravilu nastaju iznad tla pregrejanog nepodnošljivim vrućinama, poput ovih koje je izazvao aktuelni toplotni talas za koji klimatolozi kažu da je do sada najgori u Evropi.
Toplotni talas odnosi živote, samo u Francuskoj je zabeleženo više od hiljadu smrtnih slučajeva povezanih sa vrućinom, a ekstremne vrućine počele su da izazivaju ozbiljna oštećenja na infrastrukturi, poput pucanja betonskih ploča na auto-putevima u Nemačkoj, te da stvaraju probleme u radu nuklearnih elektrana u Mađarskoj zbog prevelikog zagrevanja Dunava.
Zbog velikih vrućina dolazi i do velike potrošnje struje. Klimatolozi su nas još početkom devedesetih godina prošlog veka upozoravali da će nagle i žestoke promene vremena tokom letnjih meseci postajati sve intenzivnije i sve učestalije.
Tada je Međuvladin panel za klimatske promene (IPCC) objavio svoj prvi izveštaj u kojem je istaknuto da će zagrevanje atmosfere i okeana dovesti do veće količine energije u sistemu, što će rezultirati intenzivnijim hidrološkim ciklusima, odnosno snažnijim pljuskovima i olujama.
Početkom devedesetih više od 1.700 vodećih svetskih naučnika potpisalo je dokument pod naslovom "Upozorenje svetskih naučnika čovečanstvu", u kojem su direktno upozorili da će ljudsko delovanje dovesti do ozbiljnih poremećaja vremena i klime, a svoja predviđanja zasnivali su na takozvanoj Clausius-Clapeyronovoj relaciji, prema kojoj sa svakim porastom temperature u atmosferi za 1 °C vazduh može da zadrži oko 7 odsto više vodene pare.
Zbog tog principa letnji oblaci u toplijoj atmosferi akumuliraju znatno veću količinu energije i vode, a kada se ti uslovi oslobode, dolazi do razornih letnjih oluja, praćenih ekstremnim količinama kiše i grada.
Ekstremni vremenski letnji poremećaji postali su toliko učestali da naučnici više ne govore o teorijskim modelima, već mogu precizno da izračunaju koliko su klimatske promene povećale verovatnoću za pojedinu oluju.
Ne zaboravimo da se zbog toplije atmosfere, koja je puna vlage i energije, stvaraju povoljniji uslovi da postojeće letnje oluje češće prerastu u razorne superćelije koje mogu da formiraju tornada i na evropskom kontinentu, kao što se dogodilo 2021. godine u Češkoj, dok na Mediteranu svakog leta brojimo sve više takozvanih pijavica.
Prema zvaničnim podacima Evropske laboratorije za jake oluje (ESSL), u Evropi se godišnje u proseku zabeleži između 300 i 700 tornada.
I sve nam se to događa pred našim očima iz leta u leto, a mi se i dalje čudimo olujama usred leta koje odnose krovove i čupaju drveće.
I mislimo da će se tako nešto dogoditi nekom drugom dok na svojoj koži ne osetimo svu snagu pregrejane atmosfere, a upravo su nas na takve opasnosti sada počeli upozoravati građevinski inženjeri, jer ekstremne vremenske promene direktno ugrožavaju stabilnost, bezbednost i dugovečnost građevina koje su projektovane za klimatske proseke, pa ih današnji vremenski poremećaji opterećuju preko granica izdržljivosti.
Nagli prelazi sa ekstremnih letnjih vrućina na nagla zahlađenja uzrokuju brzo širenje i skupljanje materijala, što dovodi do pucanja betona, fasada i spojeva, dok visoke temperature ubrzavaju propadanje bitumenskih izolacija na ravnim krovovima, čineći ih lomljivima.
Nadalje, zgrade sa lošom izolacijom pretvaraju se u "toplotne zamke", što dramatično povećava potrošnju električne energije za hlađenje i opterećuje elektroenergetsku mrežu, a dugotrajne suše izvlače vlagu iz tla ispod temelja, što uzrokuje neravnomerno sleganje zgrade.
Naučnici nam godinama pokušavaju da poruče da leta sa ekstremnim vremenskim nepogodama više nisu izuzetak ili anomalija, već direktna posledica decenija zanemarivanja naučnih upozorenja.
BONUS VIDEO: