Grad na krajnjem severu Sibira, Noriljsk, godinama iz brojnih izvora opravdano nosi epitet najdepresivnijeg i najsurovijeg mesta na svetu. Smešten duboko unutar Arktičkog kruga, ovaj grad je većim delom godine okovan snegom, uz letnje temperature koje jedva dostižu devet stepeni i januarske mrazeve koji padaju do nepodnošljivih 50 stepeni ispod nule. Pored toga, tokom zime sunce ne izlazi, pa stanovnici žive u potpunoj tami 45 dana svake godine.
Izolacija od ostatka sveta i mračna istorija Gulaga
Udaljen 2.900 kilometara od Moskve i 1.500 kilometara od regionalnog centra Krasnojarska, Noriljsk je i infrastrukturno odsečen od sveta, budući da do njega ne vodi nijedan put. Veza sa kopnom održava se isključivo teretnom železnicom do luke Dudinka i rečnim saobraćajem kada voda nije zaleđena, dok jedini pouzdan celogodišnji prevoz predstavljaju petosatni letovi do prestonice ili manjih ruskih aerodroma.
Mesto ima i izuzetno mračnu istoriju. Noriljsk je nastao tridesetih godina prošlog veka na tlu bivšeg Gulaga, nakon otkrića bogatih nalazišta nikla, bakra i kobalta. Izgradnju su izneli sovjetski zatvorenici, a procenjuje se da je samo između 1935. i 1936. godine od ekstremne hladnoće i teškog rada preminulo preko 16.800 ljudi. Danas ovaj industrijski gigant daje petinu svetske proizvodnje nikla i više od polovine globalnih zaliha paladijuma, a život gotovo svakog stanovnika direktno zavisi od rada u fabrici „Noriljsk Nikl”.
Ekološka katastrofa: Crveni sneg i krvave reke
Međutim, ekonomska korist dolazi uz katastrofalnu ekološku cenu. Prerada metala godišnje oslobodi oko dva miliona tona toksičnih gasova, čineći da iz ovog grada potiče čak jedan odsto ukupne svetske emisije sumpor-dioksida. Posledice su vidljive na svakom koraku kroz stalni smog i kisele kiše koje su uništile polovinu okolnih šuma, ostavljajući za sobom pustinjački pejzaž prepun crnih skeleta drveća.
Ekološke katastrofe iz 2016. i 2020. godine, kada se izlivanjem otpadnih voda reka Daldikan obojila u krvavocrvenu boju, najbolje svedoče o stepenu zagađenja. Bivši radnici svedoče da zbog hemije čak i sneg zimi poprima crvenu nijansu, a kao da surovi klimatski i ekološki uslovi nisu dovoljni, na ulicama se povremeno mogu videti i gladni polarni medvedi koji zbog toplijih zima i nedostatka hrane sve češće ulaze u naseljeno područje.
Život u Noriljsku i visoka cena zarade
Uprkos svemu, u Noriljsku i dalje živi preko 170.000 ljudi, a glavni motiv za ostanak su natprosečna primanja. Radnici fabrike zarađuju znatno iznad državnog proseka, ali ta plata uzima veliki danak u zdravlju. Očekivani životni vek je punu deceniju kraći nego u ostatku Rusije, rizik od oboljevanja od raka je dvostruko veći, dok su bolesti krvi kod dece čak 44 odsto češće nego kod njihovih vršnjaka u drugim delovima Sibira.
Pored respiratornih problema, nedostatak sunčeve svetlosti izaziva i ozbiljan "polarni sindrom", manifestujući se kroz hroničnu depresiju, pojačanu iritabilnost, nesanicu, probleme sa pamćenjem i pad koncentracije. Kako bi se ublažile ove posledice, deca tokom polarne noći redovno primaju terapiju ultraljubičastim zračenjem.
Može li se posetiti ovaj zatvoreni grad?
U svakodnevnom životu stanovnici imaju na raspolaganju pozorište, muzeje i radnje, kao i jezero Dolgoje koje tokom kratkih letnjih dana privlači kupače, iako je grad stabilnu internet vezu dobio tek 2017. godine, zamenivši dotadašnji nepouzdani satelitski signal.
Poseta ovom izolovanom gradu predstavlja izuzetan izazov, ne samo zbog surove klime, već i zbog strogih birokratskih procedura. Godišnje svega oko 200 stranaca dobije posebnu dozvolu ruske vlade za ulazak, ali oni koji u tome uspeju dobijaju priliku da svedoče neukrotivoj arktičkoj prirodi i istraže surovu prošlost jednog od najizolovanijih gradova na svetu.
BONUS VIDEO: