Šumski požari su ovog leta zahvatili južnu Evropu ranije i sa većom snagom nego inače. Samo u Španiji vatra je uništila više od 97.000 hektara, a nedavni požar na jugu zemlje postao je jedan od najpogubnijih u istoriji države, piše Si-En-En (CNN). Prevencija požara se danas oslanja na visoku tehnologiju, od satelita i dronova do sistema veštačke inteligencije. Ipak, 130 kilometara južno od Barselone, planinskim obroncima kreće se jedno drevno rešenje, krdo magaraca.
Neprofitno udruženje "Tivissa Donkey Firefighters" (Vatrogasni magarci Tivise) iz južne Katalonije spasava zlostavljane i napuštene magarce i angažuje ih kao svojevrsne vatrogasce. Životinje pasu lako zapaljivu vegetaciju u planinskim i ruralnim područjima i tako u suvom mediteranskom pejzažu stvaraju prirodne barijere koje usporavaju širenje vatre.
Osnivač udruženja Đoan Sedo Sans prve magarce je udomio 2020. godine. Danas njegovo krdo broji 62 životinje koje se kreću regionom i svojim velikim apetitom čiste privatna i javna zemljišta. "Zahvalni smo ovim životinjama i verujemo da zaslužuju drugu šansu", rekao je Sedo za Si-En-En.
Požari koji su 2013. godine bukteli u blizini njegovog imanja u severoistočnoj Španiji podstakli su ga na ovu ideju. Odlučio je da isproba da li magarci mogu da očiste šumsko rastinje. "Pojeli su apsolutno sve", prisetio se on.
Eksperiment je sa vremenom prerastao u ozbiljan projekat. Sedo je u međuvremenu postao gradonačelnik Tivise, pa je svakodnevno vođenje udruženja prepustio Đordiju Garsiji, volonteru koji se priključio 2021. godine. "Ovaj posao ispunjava čoveka", kaže Garsija. "U prirodi ste i dali ste ovim životinjama novu šansu."
Jedan od prvih bio je Roberto, bivši trkački magarac. Poslali su ga u klanicu jer zbog krupnije građe više nije pobeđivao. "On je poseban i mislim da je toga svestan", kaže Sedo. Druga magarica, Paloma, stigla je gojazna jer su je vlasnici hranili keksom i kockama šećera. "To nije hrana za ovakvu životinju i to je takođe oblik zlostavljanja", dodaje Sedo. On smatra da projekat donosi obostranu korist: magarci pomažu u prevenciji požara, a zauzvrat dobijaju dostojanstven život u krdu, veterinarsku negu volontera i dodatnu hranu koju doniraju lokalni poljoprivrednici i obližnji tematski park.
Važnost njihovog rada sve je veća
Evropska unija je 2025. godine zabeležila najgoru sezonu požara u istoriji, a samo u Španiji izgorelo je gotovo 400.000 hektara.
Zašto baš magarci?
Magarci su biljojedi i najradije jedu travu koja se leti osuši i postane lako gorivo. Reč je o biljnoj biomasi koja se najbrže pali i ubrzava širenje vatre, objašnjava dr Đordi Bartolome Filela, profesor na Univerzitetu Autonoma u Barseloni (UAB) i stručnjak za ekologiju biljojeda.
Za potpun efekat korisno je kombinovati različite vrste biljojeda koji deluju na različite slojeve vegetacije. Na primer, koze brzo čiste drvenaste biljke, što je u Kaliforniji dovelo do razvoja kompanija za "uređenje pejzaža kozama". One iznajmljuju stada za čišćenje strmih padina do kojih je ljudima teško da dođu.
Sedo ipak ističe posebnost svojih životinja. "Ono što rade magarci ne mogu ni koze ni ovce. Teži su, pa jače gaze tlo i više jedu", objašnjava on. Svojim gaženjem ujedno razbijaju sloj suvog lišća na tlu, koji vatri inače služi kao put za brzo širenje.
Istraživanja potvrđuju da životinje na ispaši mogu biti efikasna i jeftinija odbrana od mašinskog pravljenja protivpožarnih proseka, ali ta metoda ima svoja ograničenja. "Teško je garantovati da uz ispašu stoke neće doći do požara, ali vatra može biti slabijeg intenziteta, pa ju je lakše ugasiti", kaže Bartolome.
Magarci iz Tivise sarađuju i sa ljudima. Specijalna vatrogasna jedinica GRAF ponekad održava vežbe na istim planinama. "To je situacija u kojoj svi imaju koristi", ističe Sedo. "Vatrogasni timovi probiju puteve, a mi tamo dovedemo životinje koje ih održavaju čistim." Dodaje da se staze koje magarci naprave mogu iskoristiti za razvlačenje vatrogasnih creva ako izbije požar.
Oživljavanje drevne prakse
Vatra je oduvek deo mediteranskog okruženja, a ispaša divljih i domaćih životinja dugo je bila način na koji su se suva područja održavala prohodnim. "Bez velikih biljojeda, biomasu bi pre ili kasnije 'pojelo' nešto drugo — vatra. Za razliku od životinja, vatra sve proguta odjednom, a to ima dalekosežne posledice po ekosistem i ljude", pojašnjava Bartolome.
Tokom šumskih požara u Evropi 2025. godine u atmosferu je ispušteno rekordnih 13 miliona tona ugljenika. Štete su dugotrajne: izgorela šuma više ne apsorbuje CO2, a dim nedeljama ostaje u vazduhu i ugrožava zdravlje ljudi na udaljenosti od više hiljada kilometara. Sedo je inspiraciju i savete pronašao u udruženju "El Burrito Feliz" (Srećno magarence). Reč je o pionirskom projektu na jugu Španije u sklopu kojeg spaseni magarci od 2014. godine pasu na rubovima Nacionalnog parka Donjana.
Slični projekti se pojavljuju širom zemlje. U Galiciji, regionu posebno izloženom požarima, na pašnjake vraćaju divlje konje kao "prirodne kosilice". U Kataloniji inicijativa "Ramats de Foc" (Vatrena stada) povezuje pastire i vatrogasce kako bi stoka ciljano pasla u kritičnim zonama. Meso i sir sa tih farmi nose posebnu oznaku, pa kupci znaju da njihov novac direktno podržava prevenciju požara.
Vlasti prepoznaju vrednost ispaše stoke, napominje Bartolome, ali još uvek nisu sigurne kako sistemski da pristupe problemu. On smatra da će ovakvi projekti moći da se prošire tek kada država počne da ih plaća kao ekološku uslugu, isto kao što plaća mašinsko čišćenje terena.
Sedo navodi da se pastirima trenutno plaća između 70 i 80 evra po hektaru, što nije dovoljno za održivo poslovanje. Zbog toga se udruženje "Vatrogasni magarci Tivise" za sada oslanja na donacije i partnerske saradnje.
"Ovaj projekat je nastao iz ničega, gotovo slučajno, ali je postao važna društvena i lična lekcija", zaključuje Sedo. "Ne radimo ništa novo, ništa što naši preci već nisu radili. Samo pokušavamo da vratimo vrednost ruralnim zanimanjima i načinu života koji je bio neraskidivo povezan sa životinjama."
BONUS VIDEO: