Na istoku Nemačke, između Saksonije i Brandenburga, nalazi se Lužica, istorijska oblast u kojoj žive Lužički Srbi, poznati i kao Sorbi. Reč je o zapadnoslovenskom narodu sa sopstvenim jezicima, kulturom i običajima, koji je u Nemačkoj zvanično priznat kao nacionalna manjina.
Procenjuje se da danas ima oko 60.000 Lužičkih Srba, mada njihov tačan broj nije moguće utvrditi jer se pripadnost ovoj zajednici zasniva na ličnom izjašnjavanju.
Ko su Lužički Srbi?
Lužički Srbi naselili su područje Lužice tokom 6. veka. Uprkos višestoljetnoj asimilaciji i pritiscima, deo stanovništva uspeo je da sačuva slovenski identitet, tradicionalne nošnje, običaje i jezik.
Govore dva srodna zapadnoslovenska jezika - gornjolužički, zastupljen pre svega u Saksoniji, i donjolužički, koji se govori u Brandenburgu. Oba jezika danas se suočavaju sa opadanjem broja govornika, ali se u pojedinim školama i dalje izučavaju, dok su nazivi ulica, trgova i javnih ustanova u delovima Lužice ispisani na nemačkom i lužičkosrpskom jeziku.
Njihove običaje i kulturu Nemačka je 2014. godine uvrstila u svoj registar nematerijalnog kulturnog nasleđa.
Kakve veze imaju sa balkanskim Srbima?
Sličnost imena Lužičkih i balkanskih Srba vekovima podstiče rasprave o njihovoj mogućoj istorijskoj povezanosti. Jedna od često pominjanih pretpostavki oslanja se na delo vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita "O upravljanju carstvom", u kojem se pradomovina balkanskih Srba smešta severno od tadašnje Vizantije.
Ipak, neposredna veza između dve zajednice nije naučno potvrđena, pa Lužičke Srbe ne treba predstavljati kao srpsko pleme koje se jednostavno "odvojilo" od balkanskih Srba. Ono što je pouzdano jeste da oba naroda pripadaju široj slovenskoj grupi, ali su se njihovi jezici i istorijski putevi razvijali odvojeno.
Budišin je središte njihove kulture
Najvažnije kulturno središte Gornje Lužice je Budišin, na nemačkom Bautzen, grad u kojem posetioci na svakom koraku mogu da vide dvojezične natpise.
U njemu se nalaze Srpski dom, Lužičkosrpski muzej, kulturne ustanove i sedište organizacije "Domovina", koja od 1912. godine radi na očuvanju jezika, tradicije i prava Lužičkih Srba.
Grad organizuje i turističke obilaske posvećene njihovoj istoriji i kulturi, a iz Budišina se mogu posetiti okolna sela u kojima su običaji, narodne nošnje i jezik i dalje deo svakodnevnog života.
Zašto posetiti Lužicu?
Budišin je poznat po srednjovekovnom starom gradu, kulama, tvrđavi Ortenburg i očuvanoj arhitekturi, ali mu poseban karakter daju upravo tragovi zajedničke nemačke i lužičkosrpske prošlosti.
Za razliku od Berlina, Minhena i drugih posećenijih nemačkih gradova, Lužica je mirnija i manje izložena masovnom turizmu. Poseta ovom kraju zato pruža priliku da se upozna jedna od najmanjih slovenskih zajednica u Evropi, koja i posle više od hiljadu godina čuva svoj jezik i identitet.
BONUS VIDEO:
(Kulturizam/Mondo)