Priča Marine Čepmen o tome kako je kao četvorogodišnja devojčica kidnapovana i ostavljena u džungli, gde je tvrdila da je živela sa majmunima, samo je prva od neverovatnih priča iznete u publicističkoj knjizi "The Girl With No Name" (Devojka bez imena) objavljenoj 2013. godine.
Njena priča, ispričana uz pomoć ćerke Vanese Džejms i pisca Lin Bareti-Li, teško je i potvrditi i opovrgnuti.
Seća se da je pratila majmune
Rođena 1950-ih, na području za koje je verovala da je bila Kolumbija, Čepmen je u intervjuu za emisiju CBC-a Q pre 13 godina ispričala da se seća kako ju je jedan muškarac nosio na leđima i ostavio u džungli.
Tamo je, kako je tvrdila, gotovo umrla od gladi, sve dok nije počela da prati porodicu majmuna koji su je odveli do mesta gde je mogla da pronađe orašaste plodove i voće. Vremenom su je, prema njenim rečima, prihvatili kao jednu od svojih.
"Oni vam ništa ne daju. Samo morate da čekate da nešto padne, a onda morate brzo da reagujete, jer će, ako ne budete dovoljno brzi, drugi majmun to uzeti", rekla je Čepmen pre 13 godina u intervjuu za emisiju CBC-a Q, posvećenu kulturi i umetnosti.
Tada je procenila da je imala oko devet godina kada je dozvolila sebi da priđe ljudima u džungli, koji su je potom prodali bordelu. Kako je tada ispričala, u početku nije mogla da govori, a zatim je postala kućna robinja i bila brutalno maltretirana, sve dok nije pobegla i počela da živi na ulici.
"Brzo sam naučila da razgovaram sa decom kada sam stigla u grad, ali odrasle sam teško razumela. Sa majmunima znate na čemu ste, ali sa ljudima je sve komplikovano", rekla je.
Kao dete koje je živelo na ulici, koristila je veštine koje je naučila u džungli, penjanje i brzo kretanje, kako bi krala hranu. Međutim, želela je sigurniji život, pa je počela da radi kao služavka.
Tada je otkrila da je porodica za koju je radila povezana sa kriminalcima. Pobegla je kada je postalo jasno da bi mogli da je ubiju jer je slučajno čula njihov razgovor o brutalnom ubistvu.
Psiholozi ispitivali mogućnost "lažnih sećanja"
Čepmen je u vreme objavljivanja knjige bila baka i živela je u Bredfordu u Velikoj Britaniji. Njeni izdavači angažovali su stručnjake za primate, koji su ocenili da je njena priča o životu i učenju od majmuna moguća.
Izdavač je takođe angažovao psihologa da je ispita zbog mogućeg sindroma "lažnog sećanja", a stručnjak je zaključio da ne deluje kao da pati od tog poremećaja.
Čepmen je tada rekla da je bila iznenađena pažnjom koju je njena priča izazvala, prvo u Velikoj Britaniji, gde je knjiga najpre objavljena, a zatim i u Severnoj Americi, gde je izašla u to vreme.
"Zaista sam iznenađena. Zaista jesam, jer verujte mi, provodila sam vreme sa decom koja su živela na ulici i oni su imali toliko priča da ne mislim da je moja bila nešto posebno", rekla je za CBC.
Čepmen je tada govorila da je majmune u džungli pratila iz čistog instinkta za preživljavanje, a tek je kasnije shvatila koliko je neobično bilo to što su je prihvatili.
"Ne, u početku me nisu prihvatili. Držali su se podalje i neko vreme me posmatrali. Ali na kraju je jedan od njih skočio na moja ramena i to je bilo fantastično, jer imate osećaj kao da vas neko grli. A kada ste usamljeni i napušteni, verujte mi, želite bilo kakvu utehu", rekla je.
Naučila porodicu da se penje po drveću
Njena ćerka Vanesa Džejms tada je rekla da je počela da zapisuje majčine priče iz detinjstva jer ih je slušala još kao mala.
"Nisam znala da je išta od toga neobično, meni je to bilo potpuno normalno. Tek sada, kada ljudi počinju da postavljaju pitanja i pitaju šta je to kod vas drugačije...", rekla je Džejms.
Sećala se da ju je majka naučila da se penje po drveću. Ponekad bi za stolom tokom doručka podsticala svoju decu da oponašaju majmune kako bi dobili kašu, a često im je pričala i priče o životu sa majmunima.
Čepmen je tada, prema rečima njene ćerke, sporo prizivala događaje, naročito iz najranijeg perioda svog života. Međutim, neke situacije, poput vremena provedenog sa unucima ili pogleda na predeo koji ju je podsećao na džunglu, umele su da pokrenu nova sećanja, ispričala je Džejms.
Čepmen je tada rekla da nikada nije nameravala da svoju priču podeli sa širom javnošću, ali je knjiga nastala nakon što ju je ćerka ubedila da je njena neverovatna životna priča vredna da bude ispričana.
Takođe se nadala da će joj objavljivanje knjige pomoći da pronađe svoju biološku porodicu - onu od koje je, kako je tvrdila, ukradena kada je imala četiri godine. Kao doživotna ljubiteljka životinja, tada je planirala i da otputuje u Kolumbiju u nadi da će pronaći svoju "porodicu" majmuna.
BONUS VIDEO:
Tada je procenila da je imala oko devet godina kada je dozvolila sebi da priđe ljudima u džungli, koji su je potom prodali bordelu. Kako je tada ispričala, u početku nije mogla da govori, a zatim je postala kućna robinja i bila brutalno maltretirana, sve dok nije pobegla i počela da živi na ulici.