- Naučnici smatraju da se kora ispod Apenina delaminira, odnosno 'raskopčava', što objašnjava istovremeno istezanje i sabijanje planinskog venca.
- Analiza seizmičkih, GPS i satelitskih podataka pokazala je pokretni front razdvajanja dug više od 500 kilometara, uz zemljotrese i deformacije kore.
- Istraživači navode da se unutrašnjost Apenina širi oko četiri milimetra godišnje, dok se spoljašnji deo delimično komprimuje.
Apeninski planinski lanac, kičma italijanskog poluostrva, predstavlja geološku zagonetku. Zemljina kora u ovom području se istovremeno rasteže duž venca i sabija na njegovim ivicama. Dok se neki delovi izdižu, drugi tonu.
Naučnici sada veruju da su pronašli objašnjenje za ove kontradiktorne procese. Prema novoj studiji, Zemljina kora ispod Italije se bukvalno "raskopčava", a ovaj proces izaziva neuobičajenu geološku aktivnost na površini, izveštava Science Alert.
Kontradiktorni pokreti u planinskom vencu
Apenini, kao i mnogi planinski venci, nastali su sudarom tektonskih ploča. Ovaj proces je milionima godina savijao i zgušnjavao Zemljinu koru, stvarajući visoke vrhove. Međutim, tektonski sistem ispod Italije se vremenom menjao.
Ploča stene koja je tonula u omotač postepeno se povlačila, a iza planinskog venca koji se uzdizao kora je počela da se širi, otvarajući Tirensko more. Ovo je ostavilo Apenine u čudnoj situaciji: dok se spoljna ivica planinskog venca nastavljala sabijati, kora iza nje se rastežala.
Ova kontradikcija je dugo zbunjivala geologe.
"Paradoks o tome kako se horizontalna kompresija i istezanje mogu desiti istovremeno u konvergentnim planinskim pojasevima ostaje fundamentalni i uglavnom nerešen problem u kontinentalnoj dinamici", prema izveštaju iz 2006. godine.
Pre oko 2 do 10 miliona godina, ova suprotstavljena kretanja bila su deo istog sistema. Međutim, pre oko dva miliona godina, nešto se promenilo.
Glavna faza širenja koja je otvorila Tirensko more je završena, a kompresija duž Apeninskog fronta je drastično usporena. Međutim, neuobičajena deformacija lanca se nastavila, što sugeriše postojanje nekog drugog mehanizma.
Teorija "raspakivanja" kore
Tim geologa sa Univerziteta u Firenci, predvođen Stefanom Tavanijem, veruje da je pronašao odgovor u procesu delaminacije. To je odvajanje gustog donjeg dela kore i litosfere od gornje kore, nakon čega odvojeni deo tone dublje u Zemljin omotač.
Prema njihovoj analizi, ovaj proces pod Apeninima se ne dešava svuda istovremeno. Umesto toga, odvija se duž fronta, takozvanog šarnira, koji se polako pomera ispod Italije prema jadranskom podnožju.
Da bi istražili ovaj fenomen, Tavani i njegove kolege su kombinovali decenije seizmičkih merenja, GPS podatke, satelitska radarska posmatranja i mape Mohorovičevog diskontinuiteta, granice između kore i plašta.
U podacima se pojavio jasan obrazac. Istraživači su pronašli zonu duž više od 500 kilometara planinskog venca gde se Mohov diskontinuitet ispod tirenske strane preklapa sa onim ispod jadranske strane. Oni tumače ovu udvostručenu koru kao pokretni "rasklapajući" front, ili tačku gde se donja kora odvaja.
Deformacija slična harmonici
Zemljotresi su takođe grupisani oko ove tačke razdvajanja. Iza i iznad fronta, mehanizmi zemljotresa uglavnom ukazuju na istezanje kore. Međutim, ispred njega ukazuju na kompresiju. Ovu priču potvrđuju i GPS merenja.
Istraživači su izmerili da se planinski pojas širi u unutrašnjosti brzinom od oko četiri milimetra godišnje, dok se prema spoljnoj ivici ovo kretanje delimično kompenzuje kompresijom od oko dva milimetra godišnje. Oni opisuju ovaj proces kao deformaciju sličnu harmonici, gde se planinski pojas rasteže u unutrašnjosti i istovremeno skraćuje na prednjem delu.
Nedostaje interni disk
Iako bi tektonika ploča mogla da objasni ranu evoluciju Apenina, ovaj mehanizam nije dovoljan da objasni današnje procese. Tavani i kolege tvrde da je delaminacija koja se javlja ispod planina unutrašnji pokretač koji je nedostajao u prethodnim modelima.
Ispred pokretnog spoja, donji sloj kore i litosferski omotač ostaju pričvršćeni za ploču koja tone, povlačeći koru nadole. Međutim, kako spoj prolazi i donji slojevi se razdvajaju, ovo opterećenje nestaje.
Preostala kora se zatim može ispraviti i odbiti naviše, jer se gušći materijal ispod nje zamenjuje lakšim, plovnijim omotačem. Ovaj proces uzrokuje istezanje iza spoja, dok kora ispred nje, koja je još uvek pričvršćena, doživljava kompresiju i tonjenje.
Jedinstven uvid u geološke procese
Slika još nije kompletna. Model je namerno pojednostavljen, a pitanja o tačnoj strukturi ploče ispod Apenina ostaju. Biće potrebni sofisticiraniji modeli da bi se razumela puna složenost deformacije kore i plašta tokom vremena. Međutim, rezultati objavljeni u časopisu "Communications Earth & Environment" sugerišu da bi Apenini mogli da ponude geolozima retku priliku.
Oni pružaju "empirijsku, geodetsku dokumentaciju o lateralno migrirajućem delaminacionom spoju koji prati razdvajanje plašta i litosfere u realnom vremenu", zaključuju istraživači.
Vaše mišljenje nam je važno - ostavite komentar, nije potrebna registracija!
BONUS VIDEO: