Vicky Cristina Barcelona (2008)
Režija: Vudi Alen
Uloge: Skarlet Johanson, Rebeka Hol, Penelope Kruz, Havijer Bardem
Distribucija: Sinears
Nedeljama sam pokušavao da izbegnem gledanje novog filma Vudija Alena, ali na kraju nikako nisam mogao da ga eskiviram. Ili to, ili ''Srednjoškolski mjuzikl 3: Maturanti''. Ni milisekunde se nisam dvoumio. I odmah sam sebe počeo da ubeđujem (positive thinking!) kako sam u stvari nepravedan prema čoveku. Evo, mnogi pričaju kako je ovaj poslednji katalonski film baš odličan, jedan od njegovih najboljih u ''poslednje vreme''. Pošto u ''poslednje vreme'', barem nekih desetak godina, ja i nisam gledao nijedan Alenov film, ispostavilo se, eto, da je ovo baš sjajna prilika da se proveri to što se priča i po gradu i po Internetu: da je Vudi Alen napravio dobar film!
Usput, priznajem, neke stvari su bile vrlo primamljive: kratak romantični film smešten u Barselonu sa 3 fantastične žene i jednim, pretpostavljam, podjednako fantastičnim muškarcem. Vrlo seksi film, priča se. Fantastični prizori Barselone. Sve je bilo istina.
Viki i Kristina (uzgred, nejasno je zašto se distributer odlučio da ovaj baš seksi naslov preimenuje u bezlični ''Ljubav u Barseloni'') su dve Amerikanke koje dolaze u Kataloniju za letnji raspust. Viki je razumna i odlučna – sa već isplaniranim brakom u bliskoj budućnosti. Kristina je senzualna i otvorena za avanture. (Naravno, radi se o Rebeki Hol i Skarlet Johanson. Dakle jasno je, nadam se, koliko obe izgledaju fenomenalno.) Iznenada, pojavljuje se Huan Antonio, razbarušeni i zavodljivi slikar. (Žene oko mene u bioskopu definitivno uzdišu. Havijer Bardem.) VRežija: Vudi Alen
Uloge: Skarlet Johanson, Rebeka Hol, Penelope Kruz, Havijer Bardem
Distribucija: Sinears
Nedeljama sam pokušavao da izbegnem gledanje novog filma Vudija Alena, ali na kraju nikako nisam mogao da ga eskiviram. Ili to, ili ''Srednjoškolski mjuzikl 3: Maturanti''. Ni milisekunde se nisam dvoumio. I odmah sam sebe počeo da ubeđujem (positive thinking!) kako sam u stvari nepravedan prema čoveku. Evo, mnogi pričaju kako je ovaj poslednji katalonski film baš odličan, jedan od njegovih najboljih u ''poslednje vreme''. Pošto u ''poslednje vreme'', barem nekih desetak godina, ja i nisam gledao nijedan Alenov film, ispostavilo se, eto, da je ovo baš sjajna prilika da se proveri to što se priča i po gradu i po Internetu: da je Vudi Alen napravio dobar film!
Usput, priznajem, neke stvari su bile vrlo primamljive: kratak romantični film smešten u Barselonu sa 3 fantastične žene i jednim, pretpostavljam, podjednako fantastičnim muškarcem. Vrlo seksi film, priča se. Fantastični prizori Barselone. Sve je bilo istina.
Viki i Kristina su začarane, iako samo jedna to i priznaje. Sledi slalom kroz Barselonu – niko nije zaboravljen: Gaudi i Miro, katedrala i park, zanosne boje katalonske provincije, crkve, seoski domovi, art muzeji, galerije. Izlet u Ovijedo. (Hej, nije bilo koride!) No, ubrzo stiže oluja – bivša žena Huana Antonija, Marija Elena. (Opet uzdasi, Penelope Kruz. Specijalitet – priča španski! Superspecijalitet - kratak flert sa Skarlet! Njami!) Ona je skroz luda, upravo je pokušala samoubistvo, ali svejedno seli se u kuću zajerno sa bivšim mužem i Kristinom. Svuda sve pršti od Vudi Alen trejdmark dijaloga. Viki dolazi u posetu verenik. Svejedno, ona i dalje mašta o Huanu Antoniju. I slično tako sve do kraja. Konačno, svako na svoju stranu. Flamenko.
trejler
Nedavno sam pročitao izjavu Vudija Alena u kojoj on sa oduševljenjem priča o prilici koju je uopšte dobio u Španiji i poručio kako je njemu u stvari svejedno gde snima film i da će rado doći u bilo koju zemlju koja mu obezbedi pristojne uslove da u njihovoj sredini snimi film. I zaista, Vudi Alen je u Barseloni uradio isto ono što je čitavog života radio i u Njujorku. Mali, kratak, duhovit i brbljiv film o komlikovanim muško-ženskim odnosima. Samo što umesto Brodveja gledamo Ramblas, Sagradu Familiu umesto Empajer Stejt Bildinga. Ništa više od toga. Možda sa malo više ironičnog odnosa prema Americi, no to je samo mali ustupak domaćinu.
U isto vreme, ionako brljivi Alen u Barseloni je još aljkaviji, naročito po pitanju scenarija. Viki proučava katalonsku kulturu a da ne zna ni da bekne španski, Kristina na pola filma iznenada postaje apsolutno nezainteresovana za svog partnera, samo da bi se Viki ponovo uključila u film. I još nekoliko puta tako. Takođe, opasno me nervira narator koji uporno svojim unjkavim glasom najavljuje postupke glavnih likova. U isto vreme, Pako de Lusija prebira po žicama. Flamenko. Strast, ljubav. Previše od svega toga.
Na kraju, u stvari i ne vidim razlog ovakvom svom sarkazmu. Svi oko mene izgledaju poprilično zadovoljno. Ni meni ništa ne fali, iako znam da to nema veze sa filmom i da sam, da se ne lažemo, uživao samo i isključivo u ženama na platnu. Uostalom, film će sigurno sjajno proći u Evropi, nove države će se ponuditi njujorškom veteranu. Ali ja se sa Vudijem ponovo vidim za desetak godina.
Ocene:
Ja: **1/2
Miško Bilbija