Jednostavno, strašan film. Neverovatno zabavan i mračan u isto vreme. Neodoljiv. Zaista obavezno štivo. U trenucima kad civilizacija posrće i kada se američka automobilska industrija, čini se, totalno raspada, u godinama kada nam se i dobar deo holivudske produkcije gadi, Klint Istvud ima kratku i jasnu poruku: Gran. Torino.
Režija: Klint Istvud
Uloge: Klint Istvud, Ahni Her, Bi Veng
Distribucija: Tak
Mislio sam da sam odavno propustio poslednji voz za Istvudov ''Gran Torino''; čak sam se i žalio svim znanim i neznanim kako sada moram da ga čekam na DVD-u, kako sam počinio užasan greh i slično, sve dok nisam pre par dana, očajnički tragajući po repertoaru u želji da nekako izbegnem sva ona sajentološka sranja iz ponude, naleteo na naslov za koji sam mislio da je nepovratno nestao. I to čak i u pristojnoj Takvud sali. Nas troje unutra, dvoje nepoznatih i ja.
''Gran Torino'' je užasno skroman film. Ne izgleda bog zna šta. (M. mi je posle rekao da takav film kod nas može bez problema da se snimi za 300 K.) Klint je Volt Kovalski, starac (zanimljivo: Istvud u ovom svom filmu glumi skoro 10 godinu mlađu osobu, svejedno starca) i veteran iz Korejskog rata, koji nakon mnogo godina braka ostaje bez žene, sam sa svojim takođe ostarelim labradorom. Kovalski je namćor neviđenih razmera; u stanju apsolutne netrpeljivosti sa sopstvenim sinovima i unucima, surovo odbojan prema svim komšijama (uglavnom Azijatima), neizlečivo tvrdoglav, rasistički i prostački nastrojen prema svim živima, pa čak i prema retkim prijateljima. Jedina rutina u životu mu je redak odlazak kod berberina ili u lokalni bircuz. (No, ništa ne brinite, volećete ovog skota!) I tako je sve dok neko ne pokuša da mu iz garaže ukrade njegov (spektakularni) Gran Torino Ford iz 1972. Kovalski najpre svoj bes iskaljuje na najbližim komšijama (Hmong narod iz Jugoistočne Azije), zatim i na lokalnoj bandi, ali prema svom najbližem komšiji Taou on je odjednom očinski raspoložen i odlučuje da stidljivom, ali vrednom dečaku ipak da još jednu šansu. Ipak, tragedija je ovde neizbežna.
trejler
Rekoh već, vrlo neuglednog izgleda, ali ''Gran Torino'' je moćan film. Baš po toj snazi, tipičan film za najvećeg živog autora američkog filma. Još jedan od onih koje bi trebalo vrteti u srednjim školama, naročito u ovoj našoj sredini, po mnogo čemu neobično sličnoj okolini Volta Kovalskog. Ovo je jedan od onih filmova u kojima ćete se skoro do suza smejati prostaklucima, pljuvanjem u Džozi Vels stilu, rasistikim vicevima i nadimcima, ali ćete isto tako na kraju zaustavljati grcaje dok se poslednje slike budu smenjivale. U stvari, još je i teže; sve vreme sam, i u takvim dramatičnim filmskim trenucima, imao osećaj kao da zaista poslednji put gledam Klinta Istvuda glumca (mada, mnoga slična obećanja nije baš uvek ispunjavao), kao da se sva ta karijera, od ''Sirove kože'' pa do ''Devojke od milion dolara'', svalila baš na ramena ovog nesrećnog Kovalskog, kao i da reditelj Istvud zaista prati glumca u penziju. Da li je ovo u stvari i bio Prljavi Hari u penziji? Da li je možda ipak trebalo da mu kažem Zbogom na kraju filma?
Ono dvoje iz dvorane i nije uspelo da sakrije suze, barem nije ona žena.
Jednostavno, strašan film. Neverovatno zabavan i mračan u isto vreme. Neodoljiv. Zaista obavezno štivo. U trenucima kad civilizacija posrće i kada se američka automobilska industrija, čini se, totalno raspada, u godinama kada nam se i dobar deo holivudske produkcije gadi, Klint Istvud ima kratku i jasnu poruku: Gran. Torino.
Ja: *****
Miško Bilbija